Vjekoslav Afrić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vjekoslav Afrić
glumac, kazališni i filmski režiser
Biografske informacije
Rođenje 26. august 1906.
Hvar
Smrt 28. jul 1980. (dob: 73)
Split
Profesionalne informacije
Zanimanje glumac, kazališni i filmski režiser
Opus
Djelatni period 1928-1965
Znamenita djela

Vjekoslav Afrić (Hvar, 26. kolovoza 1906. - Split, 28. srpnja 1980.), hrvatski glumac, redatelj i scenarist.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon završetka Državne glumačke škole u Zagrebu 1927, Afrić radi kao glumac u Splitu, Sarajevu i Beogradu, a od 1930. u Zagrebu, gdje glumi najčešće klasične dramske likove; Hamleta , Raskoljnikova, kneza Miškina i slične karaktere.

Već od 1942. priključuje se partizanima, tamo organizira kazališnu djelatnost (vidi Kazalište narodnog oslobođenja). Vjekoslav Afrić je zaslužan za očuvanje izvornog teksta Jame Ivana Gorana Kovačića.

Nakon oslobođenja 1945 godine, Afrić je jedan od začetnika nove jugoslavenske kinematografije. Isprva se okušao kao glumac u sovjetsko - jugoslavenskoj koprodukciji u filmu V gorah Jugoslaviji (U planinama Jugoslavije), 1946.

Prema vlastitu scenariju režirao je prvi poslijeratni jugoslavenski dugometražni igrani film, antologijsku Slavicu (1947.) priču o požrtvovnosti i pogibiji mlade partizanke (Irena Kolesar). Taj film imao je dobar prijam kod publike onoga doba. Nakon toga snimio je film Barba Žvane (1949.) o hrabrom istarskom starcu-rodoljubu, koji pomaže partizanima. Njegov treći film Hoja! Lero! iz 1952., priču iz daleke slavenske prošlosti, kritika nije dobro ocijenila, te je nakon toga Afrić napustio rad na filmu. Nakon toga posvetio se pedagoškom radu, bio je jedan od osnivača Visoke filmske škole u Beogradu.

  • Za svoj rad dobio je 1973. tadašnju najvišu državnu - Nagradu AVNOJ-a.

U popularnoj kulturi[uredi - уреди | uredi izvor]

Vjekoslav Afrić se pojavljuje kao lik u biografskom filmu Lea i Darija, gdje ga tumači Joško Ševo.

Filmografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Režija[uredi - уреди | uredi izvor]

Scenarij[uredi - уреди | uredi izvor]

Gluma[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Sergio Grmek Germani: La meticcia di fuoco : oltre il continente Balcani, „Lindau“, Torino, 2000., ISBN 88-7180-312-4, ((it)) p 201

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]