Vjekoslav Afrić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Vjekoslav Afrić
Afrić u Kazalištu narodnog oslobođenja u Jajcu, studenog 1943. godine
Biografske informacije
Rođenje26. august 1906.
Hvar
Smrt28. 7. 1980. (dob: 73)
Split
Profesionalne informacije
Zanimanjeglumac, kazališni i filmski režiser
Opus
Djelatni period1928-1965
Znamenita djela

Vjekoslav Afrić (Hvar, 26. kolovoza 1906. - Split, 28. srpnja 1980.), hrvatski glumac, redatelj i scenarist.

Životopis[uredi | uredi kod]

Nakon završetka Državne glumačke škole u Zagrebu 1927, Afrić radi kao glumac u Splitu, Sarajevu i Beogradu, a od 1930. u Zagrebu, gdje glumi najčešće klasične dramske likove; Hamleta , Raskoljnikova, kneza Miškina i slične karaktere.

Već od 1942. priključuje se partizanima, tamo organizira kazališnu djelatnost (vidi Kazalište narodnog oslobođenja). Vjekoslav Afrić je zaslužan za očuvanje izvornog teksta Jame Ivana Gorana Kovačića.

Nakon oslobođenja 1945 godine, Afrić je jedan od začetnika nove jugoslavenske kinematografije. Isprva se okušao kao glumac u sovjetsko - jugoslavenskoj koprodukciji u filmu V gorah Jugoslaviji (U planinama Jugoslavije), 1946.

Prema vlastitu scenariju režirao je prvi poslijeratni jugoslavenski dugometražni igrani film, antologijsku Slavicu (1947.) priču o požrtvovnosti i pogibiji mlade partizanke (Irena Kolesar). Taj film imao je dobar prijam kod publike onoga doba. Nakon toga snimio je film Barba Žvane (1949.) o hrabrom istarskom starcu-rodoljubu, koji pomaže partizanima. Njegov treći film Hoja! Lero! iz 1952., priču iz daleke slavenske prošlosti, kritika nije dobro ocijenila, te je nakon toga Afrić napustio rad na filmu. Nakon toga posvetio se pedagoškom radu, bio je jedan od osnivača Visoke filmske škole u Beogradu.

  • Za svoj rad dobio je 1973. tadašnju najvišu državnu - Nagradu AVNOJ-a.

U popularnoj kulturi[uredi | uredi kod]

Vjekoslav Afrić se pojavljuje kao lik u biografskom filmu Lea i Darija, gdje ga tumači Joško Ševo.

Filmografija[uredi | uredi kod]

Režija[uredi | uredi kod]

Scenarij[uredi | uredi kod]

Gluma[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Sergio Grmek Germani: La meticcia di fuoco : oltre il continente Balcani, „Lindau“, Torino, 2000., ISBN 88-7180-312-4, (it) p 201

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]