Coordinates: 45°33′39″N 18°41′39″E / 45.5608959014766°N 18.6941143870354°E / 45.5608959014766; 18.6941143870354

Crkva arkanđela Mihaela u Osijeku – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Obsuser je premjestio stranicu Crkva sv. Mihaela arkanđela u Osijeku na Crkva arkanđela Mihaela u Osijeku: dosljednost sa Crkva arkanđela Mihaela u Zadru i tačnost /sv./
→‎Orgulje: uklonjeno besmisleno detaljisanje
Red 41: Red 41:


== Orgulje ==
== Orgulje ==
U crkvi postoji orgulje koje izgradio je Franc Jenko 1937. godine. Glazbalo ima ovu dispoziciju.
U crkvi postoje orgulje koje je izgradio je Franc Jenko 1937. godine. Pomagala su im jedna slobodna kombinacija, crescendo (valjak), žaluzije, ukidač jezičnjaka; trakture su pneumatske.

{| border="0" cellspacing="16" cellpadding="10" style="border-collapse:collapse;"
| style="vertical-align:top" |
{| border="0"
|colspan="4"| '''I. manual''' C–g<sup>3</sup>
----
|-
| 1. || Gedeckt || 16′
|-
| 2. || Principal || 8′
|-
| 3. || Bourdon || 8′
|-
| 4. || Flauta || 8′
|-
| 5. || Koncertna viola || 8′
|-
| 6. || Salicional || 8′
|-
| 7. || Oktava || 4′
|-
| 8. || Traverzflauta || 4′
|-
| 9. || Kvinta || 2 2/3′
|-
| 10. || Superoktava || 2′
|-
| 11. || Terca || 1 3/5′
|-
| 12. || Mixtura IV

|}
| style="vertical-align:top" |
{| border="0"
|colspan="4"| '''II. manual''' C–g<sup>3</sup>
----
|-
| 13. || Viol. principal || 8′
|-
| 14. || Gamba || 8′
|-
| 15. || Flavta harmonik || 8′
|-
| 16. || Dolce || 8′
|-
| 17. || Vox celestis || 8′
|-
| 18. || Prestant || 4′
|-
| 19. || Flauta dolce || 4′
|-
| 20. || Flavtino || 2′
|-
| 21. || Harmonie aethera III
|-
| 22. || Oboa || 8'

|}
| style="vertical-align:top" |
{| border="0"
|colspan="4"| '''Pedal''' C–d<sup>1</sup>
----
|-
| 23. || Violon || 16′
|-
| 24. || Prinzipalbass || 16′
|-
| 25. || Violonbass || 8′
|-
| 26. || Oktavbass || 8′
|-
| 27. || Bombarda || 16′

|}
|}

Spojevi: II-I, I-P, II-P, Sup I-P, Sup I, Sub II-I, Sup II-I, Sup II. <br/>
Kolektivi: P, MF, F, TT, Gosle, Flavte, Principali.<br/>
Pomagla: jedna slobodna kombinacija, crescendo (valjak), žaluzije, ukidač jezičnjaka, Ped. aut.<br/>
Trakture su pneumatske.


== Literatura ==
== Literatura ==

Verzija na datum 3 februar 2021 u 09:44

Crkva sv. Mihaela arkanđela
Crkva sv. Mihaela arkanđela
Lokacija Osijek, Hrvatska
Koordinate 45°33′39″N 18°41′39″E / 45.5608959014766°N 18.6941143870354°E / 45.5608959014766; 18.6941143870354
Godine izgradnje 1725.1742.
Godina završetka 1768.
Religija Katoličanstvo
Patron sv. Mihael
Dimenzije 45 x 25 m, visine 47 m

Župna crkva sv. Mihaela arkanđela podignuta je u osječkoj Tvrđi kao crkva isusovaca. nalazi se na zapadnom Trgu Jurja Križanića. Građevina je u smjeru sjeveroistok - jugozapad. Izgledom se uklopila u sklop barokne Tvrđe. Monumentalno crkveno izdanje - 42 m dužine, 25 m visine, odnosno 47 m visine tornjeva. Druga je po prostornosti u Osijeku, odmah iza konkatedrale Sv. Petra i Pavla u Gornjem gradu.

Dovršena je sredinom 18. stoljeća. Prostrana crkva sagrađena je u baroknom stilu sa širokim pročeljem s dva zvonika. Pročelje karakteriziraju nizovi prozora na nekoliko etaža, što je neuobičajeno za sakralnu arhitekturu kontinentalne Hrvatske toga doba.

Na istom se trgu od ranije nalazila i isusovačka rezidencija, sagrađena 1719. godine. Nakon ukinuća isusovačkog reda, u tu su rezidenciju uselili franjevci, a crkva je postala župnom crkvom.

U crkvi se čuva kalež koji ima medaljone od emajla s prikazima iz života sv. Franje Ksavera. Na njemu je mjesni žig Beča iz 1764. godine i inicijali majstora IS u stiliziranom dvolistu.

Od početka do danas

Isusovci su na zapadnom dijelu temelja porušene Kasimpašine džamije, a ispred svoje rezidencije, 31. srpnja 1725. svečano položili kamen temeljac za gradnju crkve. Mise su se počele održavati u crkvi 1734., iako još nije bila završena. Crkva je 1750. posvećena sv. Mihaelu arkanđelu, pobjedniku i branitelju Crkve. Crkva je u potpunosti završena 1768. Kada je počeo progon isusovaca u crkvu su se uselili petrovci.

Oltari

Kako je Crkva postupno opremana, tako je u nju postupno postavljano sedam oltara. Promatrajući ih od ulaza u Crkvu - pokrajnji oltar, prvi desno, posvećen je sv. Ivanu Nepomuku iz 1764. Pokrajnji oltar sv. Otilije prvi je lijevo, a potječe iz 1768. Pokrajnji oltar drugi desno od ulaza u crkvu posvećen je Blaženoj Djevici Mariji. Naziva se još i bijelim oltarom. Pokrajni oltar drugi lijevo od ulaza u crkvu posvećen je sv. Križu s likovima Žalosne Gospe i sv. Ivana apostola. Naziva se još i crnim oltarom. U crkvi su još dva manja pokrajnja oltara. Desno od glavnog oltara postavljen je oltar posvećen Blaženoj Djevici Pomoćnici, a lijevo od glavnog oltara je oltar sv. Terezije Avilske. Glavni oltar je posvećen sv. Mihaelu arkanđelu. S obje strane slike se nalaze drevni kipovi u čovječjoj veličini i to sv. Petra i Pavla, sv. Ignacija Loyolskog i sv. Franje Ksaverskog.

Propovjedaonica i krstionica

Propovjedaonica, s baldahinom kružnog oblika u baroknoj formi, ukrašena je bogatom pozlaćenom dekoracijom reljefnih aplikacija akantusa i voluta.

Krstionica je u svijetlo bojanom drvetu jednostavnih strogih klasicističkih oblika i pomalo odudara od raskošnih baroknih oblika inventara.

Orgulje

U crkvi postoje orgulje koje je izgradio je Franc Jenko 1937. godine. Pomagala su im jedna slobodna kombinacija, crescendo (valjak), žaluzije, ukidač jezičnjaka; trakture su pneumatske.

Literatura

  • Anđela Horvat: "Barok kontinentalnoj Hrvatskoj", u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982., str. 44-45 i 179.
  • Armano, Emin: Orgulje hrvatskih graditelja. Tragom Ladislava Šabana, ITG, Zagreb 2006.

Vanjske veze