Ј – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 3: Red 3:
| slika= Cyrillic letter Je - uppercase and lowercase.svg
| slika= Cyrillic letter Je - uppercase and lowercase.svg
}}
}}
Slovo '''Ј''' je jedanaesto [[slovo]] [[srpska ćirilica|srpske ćirilice]]. Takođe se koristi u makedonskoj ćirilici i nekim drugim ćirilicama neslovneskih naroda.
Slovo '''Ј ј''' ('''jota''') je jedanaesto [[slovo]] [[srpska ćirilica|srpske ćirilice]]. Takođe se koristi u makedonskoj ćirilici i nekim drugim ćirilicama neslovenskih naroda.


Slovo ''ј'' je u srpsku ćirilicu uneo [[Vuk Stefanović Karadžić|Vuk Karadžić]] kada je pisao ''„[[Srpski rječnik|Prvi srpski rječnik]]“'' (vidi [[Vukova reforma]]), na osnovu latiničnog slova ''j''.
⚫
Slovo J je u srpsku ćirilicu uneo [[Vuk Stefanović Karadžić|Vuk Karadžić]] kada je pisao ''„[[Srpski rječnik|Prvi srpski rječnik]]“'' (vidi [[Vukova reforma]]). Izveo ga je od latiničnog slova [[Ï (slovo latinice)|ï]] (i sa dve tačke). Kada je Vuk iz latinice preuzeo ovo slovo, naišao je na jak otpor sveštenstva, pa i samog kneza [[Miloš Obrenović|Miloša]]. Najoštriji protivnik je bio [[Jovan Hadžić|Jovan Svetić-Hadžić]], tadašnji veliki književnik. U vezi sa tim je poznata [[anegdota]], odnosno šta je Vuk jednom prilikom primetio i kako je opravdao ovaj svoj postupak: „Vidim, da iz latinice nisam uzeo slovo j, ti sad ne bi bio Jovan nego ovan!“<ref>Marinković, S. & Marković, S. (prireredili) Srpske narodne pripovetke. Kreativni centar: Beograd. {{page|year=2001|isbn=978-86-7781-053-5|pages=}}</ref> Pored slova J, u ''Prvom srpskom rječniku'' prvi put su se pojavila i slova Lj, Nj, Đ, Ć, Dž.

== Povest ==

[[Jota (slovo)|Jota]] ('''Ꙇ ꙇ''') se koristila još u [[Staroslovenska ćirilica|staroslovenskoj ćirilici]], a preuzeta je iz grčkog alfabeta. U kasnijim redakcijama crkvenoslovenskog jezika za isti glas su korištena slova [[і]], [[ї]], [[й]], zajedno sa dvoglasima i mekim znakom ''[[ь]]'' koji je takođe imao ulogu slova j. Srpski književni reformator Vuk Karadžić je, po principu "jedno slovo - jedan glas", izabrao samo jedan karakter da predstavlja slovo j.

Karadžić je u početku izabrao ćirilično slovo ''[[Yi (Cyrillic)|ї]]'' da predstavlja glas j, što su pre njega već koristili jezički reformatori [[Dositej Obradović]] i [[Sava Mrkalj]].<ref>Karadžić, Vuk Stefanović. ''Pismenica serbskoga iezika, po govoru prostoga narod’a'', 1814.</ref><ref>[http://www.politika.rs/scc/clanak/343877/Drustvo/Mrkaljeva-i-Vukova-reforma-cirilice Мркаљева и Вукова реформа ћирилице]</ref> Međutim, za konačnu verziju [[Vukova ćirilica|Vukove ćirilice]] izabrana je jota da predstavlja glas j. Za grafičko rešenje jote [[Vuk Stefanović Karadžić|Vuk Karadžić]] se poslužio latiničnim slovom ''[[j]]'', čiji je kalup već postojao u štamparijama.<ref name="Maretić">Maretić, Tomislav. ''Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika''. 1899.</ref>

⚫
Kada je Vuk u ćirilicu uneo latinično slovo j, naišao je na jak otpor sveštenstva, pa i samog kneza [[Miloš Obrenović|Miloša]]. Najoštriji protivnik je bio [[Jovan Hadžić|Jovan Svetić-Hadžić]], tadašnji veliki književnik. U vezi sa tim je poznata [[anegdota]], odnosno šta je Vuk jednom prilikom primetio i kako je opravdao ovaj svoj postupak: „Vidim, da iz latinice nisam uzeo slovo j, ti sad ne bi bio Jovan nego ovan!“<ref>Marinković, S. & Marković, S. (prireredili) Srpske narodne pripovetke. Kreativni centar: Beograd. {{page|year=2001|isbn=978-86-7781-053-5|pages=}}</ref> Pored slova J, u ''Prvom srpskom rječniku'' prvi put su se pojavila i slova Lj, Nj, Đ, Ć, Dž.

== Zvučnost ==


Slovo J je, prema fonetici:
Slovo J je, prema fonetici:
Red 20: Red 30:


== Izvori ==
== Izvori ==
{{reflist}}
{{reflist|2}}


== Vidi još ==
== Vidi još ==
* [[J (slovo latinice)]]
* [[J (slovo latinice)]]
* [[Jota (slovo)]]


[[Kategorija:Ćirilica]]
{{klica-jezik}}

Verzija na datum 26 decembar 2020 u 00:42

Ћириличко слово Ј
Слова словенских језика
А Б В Г Ґ Д Ђ
Ѓ Е Ѐ Ё Є Ж З
З́ Ѕ И Ѝ І Ї Й
Ј К Л Љ М Н Њ
О П Р С С́ Т Ћ
Ќ У Ў Ф Х Ц Ч
Џ Ш Щ Ъ Ы Ь Э
Ю Я
Слова несловенских језика
Ӑ Ӓ Ә Ӛ Ӕ Ғ Ҕ
Ӻ Ӷ Ԁ Ԃ Ꚉ Ӗ Ӂ
Җ Ӝ Җ Ԅ Ӟ Ԑ Ӡ
Ԇ Ӣ Ҋ Ӥ Қ Ӄ Ҡ
Ҟ Ҝ Ԟ Ԛ Ӆ Ԓ Ԡ
Ԉ Ԕ Ӎ Ӊ Ң Ӈ Ҥ
Ԣ Ԋ Ӧ Ө Ӫ Ҩ Ԥ
Ҧ Ҏ Ԗ Ҫ Ԍ Ҭ Ԏ
Ӯ Ӱ Ӳ Ү Ұ Ҳ Ӽ
Ӿ Һ Ԧ Ҵ Ҷ Ӵ Ӌ
Ҹ Ꚇ Ҽ Ҿ Ӹ Ҍ Ӭ
Ԙ Ԝ Ӏ
Историјска слова
Ꙉ Ѻ Ѹ Ѡ Ѽ Ѿ Ҁ
Ѣ Ꙓ Ꙗ Ѥ Ѧ Ѫ Ѩ
Ѭ Ѯ Ѱ Ѳ ֹѴ Ѷ Ꙟ
Диграфи ћирилице
Сва слова ћирилице

Slovo Ј ј (jota) je jedanaesto slovo srpske ćirilice. Takođe se koristi u makedonskoj ćirilici i nekim drugim ćirilicama neslovenskih naroda.

Slovo ј je u srpsku ćirilicu uneo Vuk Karadžić kada je pisao „Prvi srpski rječnik“ (vidi Vukova reforma), na osnovu latiničnog slova j.

Povest

Jota (Ꙇ ꙇ) se koristila još u staroslovenskoj ćirilici, a preuzeta je iz grčkog alfabeta. U kasnijim redakcijama crkvenoslovenskog jezika za isti glas su korištena slova і, ї, й, zajedno sa dvoglasima i mekim znakom ь koji je takođe imao ulogu slova j. Srpski književni reformator Vuk Karadžić je, po principu "jedno slovo - jedan glas", izabrao samo jedan karakter da predstavlja slovo j.

Karadžić je u početku izabrao ćirilično slovo ї da predstavlja glas j, što su pre njega već koristili jezički reformatori Dositej Obradović i Sava Mrkalj.[1][2] Međutim, za konačnu verziju Vukove ćirilice izabrana je jota da predstavlja glas j. Za grafičko rešenje jote Vuk Karadžić se poslužio latiničnim slovom j, čiji je kalup već postojao u štamparijama.[3]

Kada je Vuk u ćirilicu uneo latinično slovo j, naišao je na jak otpor sveštenstva, pa i samog kneza Miloša. Najoštriji protivnik je bio Jovan Svetić-Hadžić, tadašnji veliki književnik. U vezi sa tim je poznata anegdota, odnosno šta je Vuk jednom prilikom primetio i kako je opravdao ovaj svoj postupak: „Vidim, da iz latinice nisam uzeo slovo j, ti sad ne bi bio Jovan nego ovan!“[4] Pored slova J, u Prvom srpskom rječniku prvi put su se pojavila i slova Lj, Nj, Đ, Ć, Dž.

Zvučnost

Slovo J je, prema fonetici:

  • konsonant (suglasnik) - jedan od 25
  • sonant (vrlo zvučan suglasnik) - jedan od 8 (V, L, R, Lj, J, M, N, Nj)
  • prednjonepčani suglasnik - jedan od 9 (J, Lj, Nj, Đ, Ć, Dž, Č, Ž, Š)
  • meki prednjonepčani suglasnik - jedan od 5 (J, Lj, Nj, Đ, Ć)

Pomoću slova J nastaju neki sliveni suglasnici:

  • Đ - nastaje od D+J
  • Ć - nastaje od T+J
  • Lj - nastaje od L+J
  • Nj - nastaje od N+J

Izvori

  1. ↑ Karadžić, Vuk Stefanović. Pismenica serbskoga iezika, po govoru prostoga narod’a, 1814.
  2. ↑ Мркаљева и Вукова реформа ћирилице
  3. ↑ Maretić, Tomislav. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika. 1899.
  4. ↑ Marinković, S. & Marković, S. (prireredili) Srpske narodne pripovetke. Kreativni centar: Beograd. 2001. ISBN 978-86-7781-053-5. pp.

Vidi još

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Ј&oldid=41033937