Rusko Carstvo – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 117: Red 117:
[[ka:რუსეთის იმპერია]]
[[ka:რუსეთის იმპერია]]
[[kk:Ресей империясы]]
[[kk:Ресей империясы]]
[[km:ចក្រភព​រុស្ស៊ី]]
[[ko:러시아 제국]]
[[ko:러시아 제국]]
[[ky:Орусия империясы]]
[[ky:Орусия империясы]]

Verzija na datum 27 septembar 2009 u 03:40

Rusko Carstvo
Российская империя
  
1547.11917.
Zastava Grb
Zastava Grb
GesloСъ нами Богъ!
(rus. Bog je s nama!)
HimnaBože čuvaj cara!
Lokacija Ruskog Carstva
Lokacija Ruskog Carstva
Glavni grad Petrograd
Jezik/ci ruski
Religija Pravoslavlje
Vlada monarhija
Car
 - 1547. - 1584. Ivan IV. Grozni (prvi)
 - 1721. - 1725. Petar I. Veliki2
 - 1894. - 1917. Nikola II. (zadnji)
Legislatura Državna Duma
Historija
 - Ivan IV. postaje car 16. siječnja 1547.
 - Službeno proglašenje Carstva 22. listopada 1721.
 - Veljačka revolucija 15. ožujka 1917.
 - Oktobarska revolucija 25. listopada 1917.
 - Uspostava SSSR-a 30. prosinca 1922.
Površina
 - 1816. 22.400.000 km² (8.648.688 mi² )
Stanovništvo
 - 1816. (procjena) 181.537.800 
     Gustoća 8,1 /km²  (21 /mi² )
Valuta rublja
Prethodnice
Nasljednice
Moskovska Kneževina
Ruska SFSR
Transkavkaska SFSR
Ukrajinska SSR
Bjeloruska SSR
Kraljevina Poljska Coat of arms of the 1916–18 Kingdom of Poland
Finska
1 - Godina kada je Ivan IV. proglašen Carem. Rusko Carstvo kao carstvo cijele Rusije počelo je postojati tek od 1721., ali se i za carstvo necjelovite Rusije koristi isti naziv.
2 - Petar Veliki je bio prvi car cijele Rusije.

Rusko Carstvo nastaje 1547 godine kada se Ivan Grozni moskovski veliki knez kruniše za cara. Između godine osnivanja i ukidanja 1917 ovo Carstvo će postati jedina nekolonijalna država u kojoj sunce vječito sija.

Osnivanje "Carstva"

Tijekom XIV i XV stoljeća koristeći raspad Zlatne Horde područje Moskovska kneževine će se gotovo neprestano uvećavati. S druge strane na Sredozemnom moru pravoslavni Bizant će umirati pod napadima Turaka. Nakon što je posljednja bizantska provincija pala u turske ruke njen vladar je prebjegao u Italiju pod zaštitu pape gdje će prijeći na katoličku vjeru. Uvidjevši priliku poduzetni papa Pavao II. će dogovoriti vjenčanje kćeri Tome Paleologa Zoje s vladarom Moskovske države Ivanom III. To vjenčanje će postati pravni temelj budućeg proglašenja Carstva pošto se sva europska carstva nužno smatraju nasljednikom Rimskog.

Iako je tim načinom pravna osnova bila zadovoljena do trenutka proglašenja Carstva dolazi tek kada moskovske snage pobjeđuju u ratu protiv koalicije mongolskih državica 1530-tih godina. Za trenutak krunisanja se izabralo punoljetstvo Ivan-a Groznog 1547 godine. Sam čin krunisanja je Poljska pokušala osporiti s diplomatskom notom kojom pita Ivana Groznog što to krunisanje znači ?

Prvo doba Carstva

Tijekom prvog carskog razdoblja u kojem Europa carsku titulu još uvijek postavlja pod znak upitnika Rusko Carstvo će pasti u razdoblje anarhije nakon izumreća vladajuće loze Rurjikovića i građanskog rata koji će potom uslijediti. Uzdizanje dinastije Romanov koja dolazi na vlast 1612 godine dovodi do uspostave unutrašnje stabilnosti. Zahvaljujući raspadu Poljske polovicom 17 stoljeća Rusko Carstvo će anektirati velike dijelove današnje Ukrajine i Bjelorusije. S druge strane otkrivanje i osvajanje Sibira će biti nastavljeno sve do kineskih granica. Bez obzira na te teritorijalne uspjehe krajem 17 stoljeća Rusko Carstvo je duboko zaostalo u usporedbi s drugim europskim državama.

Imperator

Dolaskom na vlast najprije Fjodora III., a potom i Petra Velikog čelo države su zauzeli carevi reformatori željni modernizacije države. Osnova vanjske politike ovog potonjeg postaje stvaranje luke na Baltiku (Petrograd) preko koje će se uspostaviti trgovina s europskim zemljama. To će dovesti do Velikog sjevernog rata tijekom kojega će pobjedivši Švedsku Rusija postati priznata europska velesila. Proslavljujući pobjedu u ratu Petar Veliki će se dati okruniti za imperatora cijele Rusije (do tada je bio car Rusa). Ova titula će biti odmah priznata od strane Poljske, Prusije i Švedske, ali ne i od ostalih tadašnjih država koje će to tek kasnije prihvatiti. Dominacija Ruskog Carstva nad istočno-europskim zemljama će postati očita svima kada ruske snage nakratko osvajaju Berlin polovicom 18. stoljeća. Zajedno s uspesima protiv Poljske, Turske i Švedske Carstvo će nastaviti prodirati u Sibir sve do obala Amerike gdje će osvojiti Aljasku.

Zlatno doba i pad

Napolenski ratovi predstavljaju u vojno-političkom smislu zlatno doba Ruskog Carstva. Njene trupe će napredovati sve do Pariza i Švicarske, a sama država će mirovnim sporazumima dominirati europskom politikom prve polovice 19 stoljeća. Samo uz pomoć Ruskog Carstva biva ugušena revolucija u Mađarskoj koja je prijetila propašću Habsburške monarhije. Ta zastrašujuća vojna nadmoć i nikad skrivene želje za aneksiju velikih dijelova Turske postaju razlog za Krimski rat tijekom kojega će se Rusiji suprostaviti koalicija Velike Britanije, Francuske, Sardinije i Turske dok će Habsburška monarhija iako formalno neutralna izdati negdašnjeg spasitelja mobilizacijom svojih snaga koje će vezati odgovarajuće ruske snage. Ovaj rat je postao financijska katastrofa za Rusko Carstvo čiji imperator Aleksandar II. se osjetio prisiljenim prodati Aljasku 1867 radi lakše otplate državnih dugova i kupovine moderne opreme. Shvativši tijekom ovog rata zaostalost Carstva ovaj imperator je odlučio pokrenuti cijeli niz reformi koje će završiti njegovom smrću u atentatu izvedenim od strane revolucionara. Kao odgovor na taj događaj njegovi nasljednici Aleksandar III. i Nikola II se vraćaju konzervativnoj politici i opiranju promjena što će dovesti do revolucija 1917 godine.

Vidi