Nizam al-Mulk – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Nema sažetka izmjene
Red 4: Red 4:
'''Abu Ali al-Hasan al-Tusi Nizam al-Mulk''' (1018–1092), poznatiji kao '''Khwaja Nizam al-Mulk Tusi''' ({{lang-fa|خواجه نظام‌الملک طوسی}} - ''Khwāğa Nizāmu l'Mulk al-Ṭusī'') bio je [[persijanci|perzijski]]<ref>Gustave E. Von Grunebaum, Katherine Watson, ''Classical Islam: A History, 600 A.D. to 1258 A.D.'', Translated by Katherine Watson Published by Aldine Transaction, 2005. page 155</ref><ref>{{cite book|first=P. M. |last=Holt|coauthors= Ann K. S. Lambton, Bernard Lewis|title=The Cambridge History of Islam Volume 1|publisher= Cambridge University Press|year= 1977|page= 150}}</ref> učenjak i [[vezir]] u službi [[Seldžuci|Seldžuka]], koji je kraće vrijeme bio de facto vladar Seldžučkog Carstva. "Nizam al-Mulk" (što se grubo može prevesti kao "dobar poredak kraljevstva" je bila njegova počasna titula.<ref>{{cite book|last=Hodgson|first=Marshall G.S.|title=The Venture of Islam, Vol. 1: The Classical Age of Islam|year=1958|publisher=University of Chicago Press|location=Chicago and London|pages=19}}</ref>
'''Abu Ali al-Hasan al-Tusi Nizam al-Mulk''' (1018–1092), poznatiji kao '''Khwaja Nizam al-Mulk Tusi''' ({{lang-fa|خواجه نظام‌الملک طوسی}} - ''Khwāğa Nizāmu l'Mulk al-Ṭusī'') bio je [[persijanci|perzijski]]<ref>Gustave E. Von Grunebaum, Katherine Watson, ''Classical Islam: A History, 600 A.D. to 1258 A.D.'', Translated by Katherine Watson Published by Aldine Transaction, 2005. page 155</ref><ref>{{cite book|first=P. M. |last=Holt|coauthors= Ann K. S. Lambton, Bernard Lewis|title=The Cambridge History of Islam Volume 1|publisher= Cambridge University Press|year= 1977|page= 150}}</ref> učenjak i [[vezir]] u službi [[Seldžuci|Seldžuka]], koji je kraće vrijeme bio de facto vladar Seldžučkog Carstva. "Nizam al-Mulk" (što se grubo može prevesti kao "dobar poredak kraljevstva" je bila njegova počasna titula.<ref>{{cite book|last=Hodgson|first=Marshall G.S.|title=The Venture of Islam, Vol. 1: The Classical Age of Islam|year=1958|publisher=University of Chicago Press|location=Chicago and London|pages=19}}</ref>


Bio je rodom iz [[Tus (Iran)|Tusa]] u današnjem [[Iran]]u. Prvo je ušao u službu [[Gaznavidska Monarhija|Gaznavida]], za čiji je račun 1059. upravljao [[Veliki Horasan|Horasanom]]. Godine 1063. je prešao u službu Seldžuka, postavši vezir [[Alp Arslan]]a, a potom i njegovog sina [[Malik-Šah I|Malik Šaha I]]. Na tom je mjestu preduzeo niz reformi s ciljem da se učvrste veze Seldžučke dinastije sa [[abasidi|abasidskim]] kalifima u [[Bagdad]]u. U tu je svrhu osnovao i cijeli niz škola koje su po njemu dobile ime ''[[nizamiyyah]]''. Na vanjskom planu su mu glavni protivnici bili [[Fatimidi|fatimidski]] kalifi iz [[Egipat|Egipta]] čiju je vlast nad [[Sirija|Sirijom]] i [[Palestina|Palestinom]] uspješno potkopao.
Bio je rodom iz [[Tus (Iran)|Tusa]] u današnjem [[Iran]]u. Prvo je ušao u službu [[Gaznavidska Monarhija|Gaznavida]], za čiji je račun 1059. upravljao [[Veliki Horasan|Horasanom]]. Godine 1063. je prešao u službu Seldžuka, postavši vezir [[Alp Arslan]]a, a potom i njegovog sina [[Malik-šah I|Malik-šaha I]]. Na tom je mjestu preduzeo niz reformi s ciljem da se učvrste veze Seldžučke dinastije sa [[abasidi|abasidskim]] kalifima u [[Bagdad]]u. U tu je svrhu osnovao i cijeli niz škola koje su po njemu dobile ime ''[[nizamiyyah]]''. Na vanjskom planu su mu glavni protivnici bili [[Fatimidi|fatimidski]] kalifi iz [[Egipat|Egipta]] čiju je vlast nad [[Sirija|Sirijom]] i [[Palestina|Palestinom]] uspješno potkopao.


Načela svoje vladavine je opisao u znamenitom tekstu ''[[Siyasatnama]]'' koji je zamišljen kao svojevrsni priručnik islamskim vladarima. Nizam al-Mulk je sa vremenom akumulirao ogroman ugled, ali uticaj i moć tako da mnogi historičari drže da je početkom 1090-ih bio de facto vladar seldžučke države.
Načela svoje vladavine je opisao u znamenitom tekstu ''[[Siyasatnama]]'' koji je zamišljen kao svojevrsni priručnik islamskim vladarima. Nizam al-Mulk je sa vremenom akumulirao ogroman ugled, ali uticaj i moć tako da mnogi historičari drže da je početkom 1090-ih bio de facto vladar seldžučke države.


14. oktobra 1092. je, na putu od [[Isfahan]]a u [[Bagdad]], njegovu povorku presreo atentator prerušen u [[derviš]]a. Iskoristivši priliku, uspio je doći do Nizamove [[nosiljka|nosiljke]] i ubiti. Nizamovi tjelohranitelji su ga smjesta sasjekli, tako da se naručitelj ni motiv ubistva nikada nije doznao. Tradicionalno se špekuliralo da bi ubistvo moglo biti djelo zloglasnih [[asasini|asasena]] na čelu [[Hassan-i Sabbah]]om, odnosno da je Nizam njihova prva poznatija žrtva. Druge hipoteze kao naručitelja navode Malik-Šaha I. U svakom slučaju, i sam Malik-Šah I je nedugo nakon toga preminuo, a seldžučka država bačena u kaos koji će uskoro iskoristiti [[Prvi križarski rat|križari]].
Dana 14. 10. 1092. je, na putu od [[Isfahan]]a u [[Bagdad]], njegovu povorku presreo atentator prerušen u [[derviš]]a. Iskoristivši priliku, uspio je doći do Nizamove [[nosiljka|nosiljke]] i ubiti. Nizamovi tjelohranitelji su ga smjesta sasjekli, tako da se naručitelj ni motiv ubistva nikada nije doznao. Tradicionalno se špekuliralo da bi ubistvo moglo biti djelo zloglasnih [[asasini|asasina]] na čelu [[Hasan-e Sabah]]om, odnosno da je Nizam njihova prva poznatija žrtva. Druge hipoteze kao naručitelja navode Malik-šaha I. U svakom slučaju, i sam Malik-šah I je nedugo nakon toga preminuo, a seldžučka država bačena u kaos koji će uskoro iskoristiti [[Prvi križarski rat|križari]].


==V. također==
==Veze==
{{commons category|Nizam al-Mulk}}
{{commons category|Nizam al-Mulk}}


==Izvori==
==Izvori==
{{reflist}}
{{izvori}}


==Vanjske veze==
==Vanjske veze==
Red 22: Red 22:
[[Kategorija:Iranski naučnici]]
[[Kategorija:Iranski naučnici]]
[[Kategorija:Žrtve atentata]]
[[Kategorija:Žrtve atentata]]
[[Kategorija:Seldžučka Monarhija]]

Verzija na datum 26 juni 2013 u 06:09

Datoteka:Nizam al-Mulk Mashhad.jpg
Spomenik Nizam al-Mulku u Mašhadu

Abu Ali al-Hasan al-Tusi Nizam al-Mulk (1018–1092), poznatiji kao Khwaja Nizam al-Mulk Tusi (perzijski: خواجه نظام‌الملک طوسی‎ - Khwāğa Nizāmu l'Mulk al-Ṭusī) bio je perzijski[1][2] učenjak i vezir u službi Seldžuka, koji je kraće vrijeme bio de facto vladar Seldžučkog Carstva. "Nizam al-Mulk" (što se grubo može prevesti kao "dobar poredak kraljevstva" je bila njegova počasna titula.[3]

Bio je rodom iz Tusa u današnjem Iranu. Prvo je ušao u službu Gaznavida, za čiji je račun 1059. upravljao Horasanom. Godine 1063. je prešao u službu Seldžuka, postavši vezir Alp Arslana, a potom i njegovog sina Malik-šaha I. Na tom je mjestu preduzeo niz reformi s ciljem da se učvrste veze Seldžučke dinastije sa abasidskim kalifima u Bagdadu. U tu je svrhu osnovao i cijeli niz škola koje su po njemu dobile ime nizamiyyah. Na vanjskom planu su mu glavni protivnici bili fatimidski kalifi iz Egipta čiju je vlast nad Sirijom i Palestinom uspješno potkopao.

Načela svoje vladavine je opisao u znamenitom tekstu Siyasatnama koji je zamišljen kao svojevrsni priručnik islamskim vladarima. Nizam al-Mulk je sa vremenom akumulirao ogroman ugled, ali uticaj i moć tako da mnogi historičari drže da je početkom 1090-ih bio de facto vladar seldžučke države.

Dana 14. 10. 1092. je, na putu od Isfahana u Bagdad, njegovu povorku presreo atentator prerušen u derviša. Iskoristivši priliku, uspio je doći do Nizamove nosiljke i ubiti. Nizamovi tjelohranitelji su ga smjesta sasjekli, tako da se naručitelj ni motiv ubistva nikada nije doznao. Tradicionalno se špekuliralo da bi ubistvo moglo biti djelo zloglasnih asasina na čelu Hasan-e Sabahom, odnosno da je Nizam njihova prva poznatija žrtva. Druge hipoteze kao naručitelja navode Malik-šaha I. U svakom slučaju, i sam Malik-šah I je nedugo nakon toga preminuo, a seldžučka država bačena u kaos koji će uskoro iskoristiti križari.

Veze

Izvori

  1. Gustave E. Von Grunebaum, Katherine Watson, Classical Islam: A History, 600 A.D. to 1258 A.D., Translated by Katherine Watson Published by Aldine Transaction, 2005. page 155
  2. Holt, P. M.; Ann K. S. Lambton, Bernard Lewis (1977). The Cambridge History of Islam Volume 1. Cambridge University Press. str. 150. 
  3. Hodgson, Marshall G.S. (1958). The Venture of Islam, Vol. 1: The Classical Age of Islam. Chicago and London: University of Chicago Press. str. 19. 

Vanjske veze