Long play – razlika između verzija
m Bot: Automatska zamjena teksta (-Category: +Kategorija:) |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 1: | Red 1: | ||
[[File:Vynil vinil 92837841.png|thumb|right|LP ploča]] |
[[File:Vynil vinil 92837841.png|thumb|right|LP ploča]] |
||
'''Long play''' (na [[engleski|engleskom]] doslovno "dugo sviranje"; skraćeno '''LP'''; kolokvijalno '''''longplejka''''') je izraz za vrstu [[gramofon]]ske ploče, odnosno analogni audio-format (nosač zvuka) koja se sastoji od (najčešće) [[vinil]]ne ploče koje se na gramofonskom uređaju okreće u ritmu od 33 okretaja u minuti. Godine 1948. ju je javnosti predstavila američka diskografska kuća [[Columbia Records]], i otada je postala standard za diskografsku industriju u cijelom svijetu. |
'''Long play''' (na [[engleski jezik|engleskom]] doslovno "dugo sviranje"; skraćeno '''LP'''; kolokvijalno '''''longplejka''''') je izraz za vrstu [[gramofon]]ske ploče, odnosno analogni audio-format (nosač zvuka) koja se sastoji od (najčešće) [[vinil]]ne ploče koje se na gramofonskom uređaju okreće u ritmu od 33 okretaja u minuti. Godine 1948. ju je javnosti predstavila američka diskografska kuća [[Columbia Records]], i otada je postala standard za diskografsku industriju u cijelom svijetu. |
||
Za razliku od dotadašnjeg standardnog formata gramofonskih ploča (78 rpm ili o/m), koji su omogućavali 3-5 minuta sadržaja po strani, long play je omogućavao da se na svakoj strani ploče nalazi preko 20 minuta muzičkih sadržaja. Time je omogućeno da se na gramofonskim pločama snimaju i izvode ostvarenja [[klasična muzika|klasične muzike]] (simfonije, opere i sl.), ali i na jednoj jedinoj ploči izdaju [[album]]i [[zabavna muzika|zabavne]] i drugih muzičkih žanrova. |
Za razliku od dotadašnjeg standardnog formata gramofonskih ploča (78 rpm ili o/m), koji su omogućavali 3-5 minuta sadržaja po strani, long play je omogućavao da se na svakoj strani ploče nalazi preko 20 minuta muzičkih sadržaja. Time je omogućeno da se na gramofonskim pločama snimaju i izvode ostvarenja [[klasična muzika|klasične muzike]] (simfonije, opere i sl.), ali i na jednoj jedinoj ploči izdaju [[album]]i [[zabavna muzika|zabavne]] i drugih muzičkih žanrova. |
||
Popularnost long playa kao glavnog oblika snimanja i reproduciranja muzike nije načelo ni uvođenje [[singlica]], odnosno gramofonskih ploča 45 o/m godinu dana kasnije. Long play ploče su ugrožene tek s pojavom [[audio-kazeta]] 1970-ih, da bi od 1980-ih počeli zamjenjivati digitalni [[kompakt |
Popularnost long playa kao glavnog oblika snimanja i reproduciranja muzike nije načelo ni uvođenje [[singlica]], odnosno gramofonskih ploča 45 o/m godinu dana kasnije. Long play ploče su ugrožene tek s pojavom [[audio-kazeta]] 1970-ih, da bi od 1980-ih počeli zamjenjivati digitalni [[cD|kompakt diskovi]]. |
||
==Eksterni linkovi== |
==Eksterni linkovi== |
Verzija na datum 16 juni 2013 u 10:39
Long play (na engleskom doslovno "dugo sviranje"; skraćeno LP; kolokvijalno longplejka) je izraz za vrstu gramofonske ploče, odnosno analogni audio-format (nosač zvuka) koja se sastoji od (najčešće) vinilne ploče koje se na gramofonskom uređaju okreće u ritmu od 33 okretaja u minuti. Godine 1948. ju je javnosti predstavila američka diskografska kuća Columbia Records, i otada je postala standard za diskografsku industriju u cijelom svijetu.
Za razliku od dotadašnjeg standardnog formata gramofonskih ploča (78 rpm ili o/m), koji su omogućavali 3-5 minuta sadržaja po strani, long play je omogućavao da se na svakoj strani ploče nalazi preko 20 minuta muzičkih sadržaja. Time je omogućeno da se na gramofonskim pločama snimaju i izvode ostvarenja klasične muzike (simfonije, opere i sl.), ali i na jednoj jedinoj ploči izdaju albumi zabavne i drugih muzičkih žanrova.
Popularnost long playa kao glavnog oblika snimanja i reproduciranja muzike nije načelo ni uvođenje singlica, odnosno gramofonskih ploča 45 o/m godinu dana kasnije. Long play ploče su ugrožene tek s pojavom audio-kazeta 1970-ih, da bi od 1980-ih počeli zamjenjivati digitalni kompakt diskovi.