Leon Tornikios – razlika između verzija
m →Literatura: WD |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
[[File:Leo Tornikios 1047.jpg|thumb|250px|right|Tornikiosov napad na Carigrad, ilustracija u [[Madridski Skilica|Madridskom Skilici]].]] |
[[File:Leo Tornikios 1047.jpg|thumb|250px|right|Tornikiosov napad na Carigrad, ilustracija u [[Madridski Skilica|Madridskom Skilici]].]] |
||
'''Leo Tornikios''' ({{lang-el|Λέων Τορνίκιος}}; {{fl.|1047}}) bio je [[ |
'''Leo Tornikios''' ({{lang-el|Λέων Τορνίκιος}}; {{fl.|1047}}) bio je [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantski]] plemić i vojskovođa, najpoznatiji po neuspješnom ustanku koji je vodio sa ciljem svrgavanja cara [[popis bizantskih careva|cara]] [[Konstantin IX Monomah|Konstantina IX Monomaha]]. |
||
Rodio se u [[Jedrene|Hadrijanopolju]] (današnje Jedrene), u uglednoj [[ |
Rodio se u [[Jedrene|Hadrijanopolju]] (današnje Jedrene), u uglednoj [[jermeni|armensko]]-[[Gruzijci|gruzijskoj]] porodici [[Tornikios]].<ref>{{harvnb|Kazhdan|1991|pp=2096–2097}}.</ref> Stekao je naklonost cara te je imenovan ''[[patriciji|patrikiosom]]'' i komandantom (''[[dux|doux]]'') bizantskih trupa u [[Malatya|Meliteni]] (prema [[Michael Attaleiates|Mihailu Atilatisu]]), ili možda [[Iberija (tema)|Iberiji]] (prema [[Mihailo Psel|Mihailu Pselu]]).<ref>{{harvnb|Kazhdan|1991|p=2097}}.</ref> Psel ga opisuje kao lukavog i ambicioznog političara, koji je brzo zbližio sa carevom sestrom Euprepijom, koja se protivila bratovoj politici.<ref>{{harvnb|Kazhdan|1991|pp=2097–2098}}.</ref><ref name="Bréhier">{{harvnb|Bréhier|1946|p=245}}.</ref> Dok je Leon služio na Istoku, njegovi pristaše u [[Makedonija (tema)|Makedoniji]] su digli ustanak. Tornikios je smjesta povučen u [[Istanbul|Carigrad]] te prisilno zaređen; s druge strane je zadržan na slobodi.<ref name="ODB2098">{{harvnb|Kazhdan|1991|p=2098}}.</ref> |
||
Takvo stanje stvari je iskoristio kako bi 14. septembra 1047. pobjegao u Hadrijanopolj. Tamo se među svojim pristašama proglasio carem, okupio vojsku i sa njom marširao na Carigrad, pod čije [[ |
Takvo stanje stvari je iskoristio kako bi 14. septembra 1047. pobjegao u Hadrijanopolj. Tamo se među svojim pristašama proglasio carem, okupio vojsku i sa njom marširao na Carigrad, pod čije [[carigradski bedemi|bedeme]] je stigao 25. septembra.<ref name="Bréhier"/> Gradska ''ad hoc'' milicija poslana da ga zaustavi je lako poražena, što je stvrilo paniku u gradu. Tornikios je, međutim, oklijevao i nije iskoristio priliku da naredi juriš. Konstantin je to iskoristio kako bi pozvao pojačanja iz [[Mala Azija|Male Azije]].<ref name="ODB2098"/> U sljedeća četiri dana - do 28. septembra - Tornikiosve pristaše su dva puta jurišale na gradske zidine, i oba puta su odbijeni. Iako Konstantin nije imao nikakvog vojničkog iskustva i iako je bolovao od [[giht]]a, pokazao se dostojnim protivnikom Tornikiosu te je hrabrošću potakao svoje ljude.<ref name="Bréhier"/> Tornikios se nakon toga povukao na zapad. Nastojeći povratiti inicijativu, napado je [[Rhaidestos]], ali je odbijen. Tada su ga sljedbenici počeli masovno napuštati.<ref name="ODB2098"/> Našao je utočište u crkvi u [[Boulgarophygon]]u, ali je odatle na prevaru namamljen u klopku carevih pristaša i zarobljen. Na Božić 1047. je zajedno sa svojim glavnim pristašom po imenu Jovan Vatac [[političko sakaćenje u bizantskoj kulturi|oslijepljen]]. Što se dalje dogodilo s njim, nije poznato.<ref name="ODB2098"/> |
||
==Izvori== |
==Izvori== |
||
Verzija na datum 16 juni 2013 u 07:37
Leo Tornikios (grčki: Λέων Τορνίκιος; fl. 1047) bio je bizantski plemić i vojskovođa, najpoznatiji po neuspješnom ustanku koji je vodio sa ciljem svrgavanja cara cara Konstantina IX Monomaha.
Rodio se u Hadrijanopolju (današnje Jedrene), u uglednoj armensko-gruzijskoj porodici Tornikios.[1] Stekao je naklonost cara te je imenovan patrikiosom i komandantom (doux) bizantskih trupa u Meliteni (prema Mihailu Atilatisu), ili možda Iberiji (prema Mihailu Pselu).[2] Psel ga opisuje kao lukavog i ambicioznog političara, koji je brzo zbližio sa carevom sestrom Euprepijom, koja se protivila bratovoj politici.[3][4] Dok je Leon služio na Istoku, njegovi pristaše u Makedoniji su digli ustanak. Tornikios je smjesta povučen u Carigrad te prisilno zaređen; s druge strane je zadržan na slobodi.[5]
Takvo stanje stvari je iskoristio kako bi 14. septembra 1047. pobjegao u Hadrijanopolj. Tamo se među svojim pristašama proglasio carem, okupio vojsku i sa njom marširao na Carigrad, pod čije bedeme je stigao 25. septembra.[4] Gradska ad hoc milicija poslana da ga zaustavi je lako poražena, što je stvrilo paniku u gradu. Tornikios je, međutim, oklijevao i nije iskoristio priliku da naredi juriš. Konstantin je to iskoristio kako bi pozvao pojačanja iz Male Azije.[5] U sljedeća četiri dana - do 28. septembra - Tornikiosve pristaše su dva puta jurišale na gradske zidine, i oba puta su odbijeni. Iako Konstantin nije imao nikakvog vojničkog iskustva i iako je bolovao od gihta, pokazao se dostojnim protivnikom Tornikiosu te je hrabrošću potakao svoje ljude.[4] Tornikios se nakon toga povukao na zapad. Nastojeći povratiti inicijativu, napado je Rhaidestos, ali je odbijen. Tada su ga sljedbenici počeli masovno napuštati.[5] Našao je utočište u crkvi u Boulgarophygonu, ali je odatle na prevaru namamljen u klopku carevih pristaša i zarobljen. Na Božić 1047. je zajedno sa svojim glavnim pristašom po imenu Jovan Vatac oslijepljen. Što se dalje dogodilo s njim, nije poznato.[5]
Izvori
- ↑ Kazhdan 1991: str. 2096–2097.
- ↑ Kazhdan 1991: str. 2097.
- ↑ Kazhdan 1991: str. 2097–2098.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Bréhier 1946: str. 245.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Kazhdan 1991: str. 2098.
Literatura
- Bréhier, Louis (1946) (French) (PDF). Le monde byzantin: Vie et mort de Byzance. Paris, France: Éditions Albin Michel.
- Kazhdan, Alexander Petrovich, ur. (1991). The Oxford Dictionary of Byzantium. New York, New York and Oxford, United Kingdom: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-504652-6.