Gradska prava – razlika između verzija
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 3: | Red 3: | ||
'''Gradska prava''' ili '''gradske povlastice''' je izraz koji se koristi za specifičan status pojedinih naselja i/li njihovih stanovnika u kontekstu [[feudalizam|feudalnog]] sistema [[srednji vijek|srednjovjekovne]] [[Evropa|Evrope]]. |
'''Gradska prava''' ili '''gradske povlastice''' je izraz koji se koristi za specifičan status pojedinih naselja i/li njihovih stanovnika u kontekstu [[feudalizam|feudalnog]] sistema [[srednji vijek|srednjovjekovne]] [[Evropa|Evrope]]. |
||
Pod time se podrazumijevaju određena prava i [[ |
Pod time se podrazumijevaju određena prava i [[privilegija|povlastice]] koja su uživala pojedina naselja. To se prvenstveno odnosi na dozvolu za obavljanje [[trgovina|trgovačkih]] aktivnosti, [[skladište]]nje dobara kao i osnivanje [[cehov]]a, te na oslobađanje od određenih obaveza prema feudalnom gospodaru ili [[monarh]]u koje su obično imali [[seljak|seljaci]] ili [[kmetstvo|kmetovi]]. Ukoliko bi te povlastice i prava postale permanentne, odnosno postale potvrđene poveljom od strane vladara, naselje se službeno počelo smatrati [[grad]]om. S vremenom se razvile različite razine razine gradskih povlastica, koje su s vremenom dobile i [[politika|politička]] obilježja, što se odnosilo na [[autonomija|autonomiju]], pravo na izbor vlastitih funkcionara kao i slanje predstavnika na državne skupštine. |
||
==V. također== |
==V. također== |
Verzija na datum 13 juni 2013 u 18:40
Gradska prava ili gradske povlastice je izraz koji se koristi za specifičan status pojedinih naselja i/li njihovih stanovnika u kontekstu feudalnog sistema srednjovjekovne Evrope.
Pod time se podrazumijevaju određena prava i povlastice koja su uživala pojedina naselja. To se prvenstveno odnosi na dozvolu za obavljanje trgovačkih aktivnosti, skladištenje dobara kao i osnivanje cehova, te na oslobađanje od određenih obaveza prema feudalnom gospodaru ili monarhu koje su obično imali seljaci ili kmetovi. Ukoliko bi te povlastice i prava postale permanentne, odnosno postale potvrđene poveljom od strane vladara, naselje se službeno počelo smatrati gradom. S vremenom se razvile različite razine razine gradskih povlastica, koje su s vremenom dobile i politička obilježja, što se odnosilo na autonomiju, pravo na izbor vlastitih funkcionara kao i slanje predstavnika na državne skupštine.