Citadela – razlika između verzija
m Bot: mijenja Kategorija:Utvrde u Kategorija:Utvrđenja |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
[[Datoteka:Citadel Budapest.jpg|thumb|Citadela u [[Budimpešta|Budimpešti]]]] |
[[Datoteka:Citadel Budapest.jpg|thumb|Citadela u [[Budimpešta|Budimpešti]]]] |
||
'''Citadela''' je pojam koji označava najsnažnije utvrđeni, obično središnji dio utvrde, uporišta. Prostor smješten unutar [[grad]]a, a opet izdvojen. Pojam je u ranom [[novi vijek|novom vijeku]] izveden iz [[ |
'''Citadela''' je pojam koji označava najsnažnije utvrđeni, obično središnji dio utvrde, uporišta. Prostor smješten unutar [[grad]]a, a opet izdvojen. Pojam je u ranom [[novi vijek|novom vijeku]] izveden iz [[italijanski jezik|talijanskog]] ''cittadella'', što znači "mali grad". |
||
Citadela je često bila smještena unutar ili na rubu grada i najčešće je činila zadnje jezgro obrane u jednoj [[ |
Citadela je često bila smještena unutar ili na rubu grada i najčešće je činila zadnje jezgro obrane u jednoj [[fortifikacija|tvrđavi]]. Citadele iz ranog novog vijeka u pravilu su u [[tloris]]u imale pravilan [[poligon|mnogokut]]. |
||
[[Hermetizam]] prostora stvara snažnu potrebu za oslobađanjem na svim razinama spoznaje: nagonske, emocionalne, intelektualne, duhovne... |
[[Hermetizam]] prostora stvara snažnu potrebu za oslobađanjem na svim razinama spoznaje: nagonske, emocionalne, intelektualne, duhovne... |
||
| Red 9: | Red 9: | ||
Simbolično značenje riječi citadela je gotovo identično u svim [[civilizacija]]ma, [[kultura]]ma i [[religija]]ma i predstavlja [[duša|dušu]], naime ono što čovjeka čini dijelom Božanskog. |
Simbolično značenje riječi citadela je gotovo identično u svim [[civilizacija]]ma, [[kultura]]ma i [[religija]]ma i predstavlja [[duša|dušu]], naime ono što čovjeka čini dijelom Božanskog. |
||
Tako J. Chevalier i A. Gheerbrant u ''Rječniku simbola'' za pojam utvrde kažu da je općenito simbol čovjekova unutrašnjeg skloništa, [[ |
Tako J. Chevalier i A. Gheerbrant u ''Rječniku simbola'' za pojam utvrde kažu da je općenito simbol čovjekova unutrašnjeg skloništa, [[spilja|pećine]] srca i povlaštenog mjesta komunikacije između duše i božanstva ili apsolutnog... |
||
U [[psalmi]]ma... ''naša je utvrda Bog Jakovljev (46); A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutarnjem milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište, i sklonište u dan nevolje. Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja. Bog moj, milosrđe moje (59, 17-18). Tko će me dovesti do utvrđena grada? (60, 11)'' |
U [[psalmi]]ma... ''naša je utvrda Bog Jakovljev (46); A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutarnjem milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište, i sklonište u dan nevolje. Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja. Bog moj, milosrđe moje (59, 17-18). Tko će me dovesti do utvrđena grada? (60, 11)'' |
||
Verzija na datum 10 juni 2013 u 21:09
Citadela je pojam koji označava najsnažnije utvrđeni, obično središnji dio utvrde, uporišta. Prostor smješten unutar grada, a opet izdvojen. Pojam je u ranom novom vijeku izveden iz talijanskog cittadella, što znači "mali grad".
Citadela je često bila smještena unutar ili na rubu grada i najčešće je činila zadnje jezgro obrane u jednoj tvrđavi. Citadele iz ranog novog vijeka u pravilu su u tlorisu imale pravilan mnogokut.
Hermetizam prostora stvara snažnu potrebu za oslobađanjem na svim razinama spoznaje: nagonske, emocionalne, intelektualne, duhovne...
Simbolično značenje riječi citadela je gotovo identično u svim civilizacijama, kulturama i religijama i predstavlja dušu, naime ono što čovjeka čini dijelom Božanskog.
Tako J. Chevalier i A. Gheerbrant u Rječniku simbola za pojam utvrde kažu da je općenito simbol čovjekova unutrašnjeg skloništa, pećine srca i povlaštenog mjesta komunikacije između duše i božanstva ili apsolutnog...
U psalmima... naša je utvrda Bog Jakovljev (46); A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutarnjem milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište, i sklonište u dan nevolje. Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja. Bog moj, milosrđe moje (59, 17-18). Tko će me dovesti do utvrđena grada? (60, 11)
