Bonifacije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

U redovima

Verzija na datum 10 juni 2013 u 13:05

Bonifacije (latinski: Bonifacius, ? - 432), također poznat i kao grof Bonifacije (comes Bonifacius), bio je zapadnorimski vojskovođa poznat kao guverner Afrike. Na tom je mjestu igrao značajnu ulogu u građanskom ratu započetom godine 423. nakon smrti cara Honorija i proglašenja njegovog službenika Ivana za novog cara. Bonifacije ga je odbio priznati te prekinuo isporuku strateški važnih zaliha žita za Italiju. To je, između ostalog, omogućilo pobunu Aecija, a nakon čega je, uz podršku istočnorimskog cara Teodozija II novim carem postao Valentijan III uz regenstvo Gale Placidije. Ubrzo su Bonifacije i Aecije postali najljući suparnici; Aecije je 428. uspio nagovoriti Galu Placidiju da Bonifacija optuži za veleizdaju. Bonifacije je na to reagirao pozvavši Vandale pod kraljem Gajzerihom da iz Hispanije prijeđu u Afriku kao najamnička vojska. Došlo je do masovne migracije, ali je u međuvremenu Bonifacije ponovno stekao Galinu naklonost. Tada je od Vandala tražio da se vrate, ali su oni to odbili učiniti, te digli ustanak i stvorili nezavisno Vandalsko Kraljevstvo u sjevernoj Africi. U međuvremenu je 432. Aecije napao Italiju, pa je Gala Placidija pozvala Bonifacija da intervenira. On je to uspješno učinio u bitci kod Ravenne gdje je Aecije poražen i natjeran u progonstvo. U bitci je Bonifacije teško ranjen i nekoliko mjeseci kasnije je umro. Na mjestui magister milituma ga je naslijedio zet Sebastijan, ali nakratko, jer se Aecije vratio i postao de facto gospodar Zapadnog Carstva.

Bonifacija, zajedno sa njegovim suparnikom, ponekad nazivaju posljednjim Rimljaninom.

Literatura

John M. O'Flynn, Generalissimos of the Western Roman Empire
Stewart I. Oost, ' 'Galla Placidia Augusta' '

@@ Red 1: / Red 1: @@
 {{otherpeople}}
-'''Bonifacije''' ({{lang-la|Bonifacius}}, ? - 432), također poznat i kao '''grof Bonifacije''' (''comes Bonifacius''), bio je [[Zapadno Rimsko Carstvo|zapadnorimski]] vojskovođa poznat kao guverner [[Afrika (rimska provincija)|Afrike]]. Na tom je mjestu igrao značajnu ulogu u građanskom ratu započetom godine 423. nakon smrti cara [[Honorije|Honorija]] i proglašenja njegovog službenika [[Ivan, rimski car|Ivana]] za novog cara. Bonifacije ga je odbio priznati te prekinuo isporuku strateški važnih zaliha žita za Italiju. To je, između ostalog, omogućilo pobunu [[Flavije Aecija|Aecija]], a nakon čega je, uz podršku [[Istočno Rimsko Carstvo|istočnorimskog]] cara [[Teodozije II|Teodozija II]] novim carem postao [[Valentijan III]] uz regenstvo [[Gala Placidija|Gale Placidije]]. Ubrzo su Bonifacije i Aecije postali najljući suparnici; Aecije je 428. uspio nagovoriti Galu Placidiju da Bonifacija optuži za veleizdaju. Bonifacije je na to reagirao pozvavši [[Vandali|Vandale]] pod kraljem [[Gajzerih]]om da iz [[Hispanija|Hispanije]] prijeđu u Afriku kao najamnička vojska. Došlo je do masovne migracije, ali je u međuvremenu Bonifacije ponovno stekao Galinu naklonost. Tada je od Vandala tražio da se vrate, ali su oni to odbili učiniti, te digli ustanak i stvorili nezavisno Vandalsko Kraljevstvo u sjevernoj Africi. U međuvremenu je 432. Aecije napao Italiju, pa je Gala Placidija pozvala Bonifacija da intervenira. On je to uspješno učinio u [[Bitka kod Ravenne (432)|bitci kod Ravenne]] gdje je Aecije poražen i natjeran u progonstvo. U bitci je Bonifacije teško ranjen i nekoliko mjeseci kasnije je umro. Na mjestui ''[[magister militum]]a'' ga je naslijedio zet [[Sebastijan (magister militum)|Sebastijan]], ali nakratko, jer se Aecije vratio i postao ''de facto'' gospodar Zapadnog Carstva.
+'''Bonifacije''' ({{lang-la|Bonifacius}}, ? - 432), također poznat i kao '''grof Bonifacije''' (''comes Bonifacius''), bio je [[zapadno Rimsko carstvo|zapadnorimski]] vojskovođa poznat kao guverner [[Afrika (provincija)|Afrike]]. Na tom je mjestu igrao značajnu ulogu u građanskom ratu započetom godine 423. nakon smrti cara [[Honorije|Honorija]] i proglašenja njegovog službenika [[Ivan, rimski car|Ivana]] za novog cara. Bonifacije ga je odbio priznati te prekinuo isporuku strateški važnih zaliha žita za Italiju. To je, između ostalog, omogućilo pobunu [[Flavije Aecija|Aecija]], a nakon čega je, uz podršku [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|istočnorimskog]] cara [[Teodosije II|Teodozija II]] novim carem postao [[Valentinijan III.|Valentijan III]] uz regenstvo [[Gala Placidija|Gale Placidije]]. Ubrzo su Bonifacije i Aecije postali najljući suparnici; Aecije je 428. uspio nagovoriti Galu Placidiju da Bonifacija optuži za veleizdaju. Bonifacije je na to reagirao pozvavši [[Vandali|Vandale]] pod kraljem [[Gajzerik|Gajzerihom]] da iz [[Hispanija|Hispanije]] prijeđu u Afriku kao najamnička vojska. Došlo je do masovne migracije, ali je u međuvremenu Bonifacije ponovno stekao Galinu naklonost. Tada je od Vandala tražio da se vrate, ali su oni to odbili učiniti, te digli ustanak i stvorili nezavisno Vandalsko Kraljevstvo u sjevernoj Africi. U međuvremenu je 432. Aecije napao Italiju, pa je Gala Placidija pozvala Bonifacija da intervenira. On je to uspješno učinio u [[Bitka kod Ravenne (432)|bitci kod Ravenne]] gdje je Aecije poražen i natjeran u progonstvo. U bitci je Bonifacije teško ranjen i nekoliko mjeseci kasnije je umro. Na mjestui ''[[magister Militum|magister milituma]]'' ga je naslijedio zet [[Sebastijan (magister militum)|Sebastijan]], ali nakratko, jer se Aecije vratio i postao ''de facto'' gospodar Zapadnog Carstva.
-Bonifacija, zajedno sa njegovim suparnikom, ponekad nazivaju [[posljednji Rimljanin|posljednjim Rimljaninom]].
+Bonifacija, zajedno sa njegovim suparnikom, ponekad nazivaju [[poslednji Rimljanin|posljednjim Rimljaninom]].
 ==Literatura==

Bonifacije – razlika između verzija

Verzija na datum 10 juni 2013 u 13:05

Literatura

Navigacija

Pretraga