Kremacija – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 35 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q207315 na Wikidati
Red 23: Red 23:


{{Link GA|zh}}
{{Link GA|zh}}

[[af:Verassing]]
[[az:Kremasiya]]
[[be:Крэмацыя]]
[[bg:Кремация]]
[[cs:Kremace]]
[[da:Ligbrænding]]
[[de:Feuerbestattung]]
[[el:Καύση των νεκρών]]
[[en:Cremation]]
[[eo:Kremacio]]
[[es:Cremación]]
[[fa:خاکستر کردن]]
[[fi:Tuhkaus]]
[[fr:Crémation]]
[[fy:Kremaasje]]
[[he:שריפת גווייה]]
[[hr:Kremacija]]
[[hu:Hamvasztás]]
[[id:Kremasi]]
[[it:Cremazione]]
[[ja:火葬]]
[[ko:화장 (장례)]]
[[ky:Кремация]]
[[nl:Crematie]]
[[nn:Likbrenning]]
[[no:Likbrenning]]
[[pl:Kremacja]]
[[pt:Cremação]]
[[ru:Кремация]]
[[simple:Cremation]]
[[sv:Kremering]]
[[ta:தகனம் (உடல்)]]
[[tr:Kremasyon]]
[[vi:Hỏa táng]]
[[zh:火葬]]

Verzija na datum 12 mart 2013 u 23:14

kremiranje u Urud, Bali
Javno kremiranje u Kathmanduu.

Kremacija (latinski: crematio) ili kremiranje u najširem smislu označava za brzu mineralizaciju tijela mrtvih ljudi i životinja, odnosno njihovo razlaganje na osnovne kemijske sastojke uslijed izlaganja visokim temperaturama, odnosno vatri. U užem smislu se pod kremacijom podrazumijeva spaljivanje mrtvih ljudi u svrhu njihove sahrane, a koji može predstavljati pripremu, odnosno dio pogrebnih rituala ili običaja. Nakon kremacije se preostali ostaci mrtvog tijela - za koje se pretpostavlja da više ne predstavljaju zdravstveni rizik - obično prikupljaju u za to posebno namijenjene posude (urna), te ili sahranjuju na grobljima ili predaju rodbini pokojnika da sa njima raspolažu ovisno o zakonima, običajima ili pokojnikovim željama.

Postoje dvije osnovne vrste kremacije - na otvorenom, odnosno na pogrebnoj lomači - ili u za to posebno namijenjenim pećima, poznatim pod nazivom krematorijum.

Kremacija kao običaj, odnosno metoda sahrane, se može pronaći u brojnim svjetskim kulturama, odnosno kroz opću historiju. Za nju se općenito može reći da ju preferiraju darmičke religije (hinduizam, džainizam, budizam i sikizam) dok su njoj nesklone ili je zabranjuju abrahamske religije (judaizam, kršćanstvo i islam). Kršćanska zabrana spaljivanja je jedan od razloga zašto je ta praksa u zapadnom svijetu do srednjeg vijeka potpuno iščezla, da bi bila oživljena tek u drugoj polovici 19. vijeka kada je nagli rast velikih gradova i sve veći nedostatak zemljišta za nove grobove potakao traženje alternativa uobičajenom pokopu. Na prostoru bivše Jugoslavije prve inicijative za legalizaciju kremacije i gradnju krematorijuma datiraju iz prve polovice 20. vijeka, ali nisu urodile plodom sve do iza drugog svjetskog rata kada su u formalno ateističkoj Drugoj Jugoslaviji sagrađeni prvi krematorijumi.

V. također

Eksterni linkovi

Šablon:Link GA