Teorija muzike – razlika između verzija
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 8: | Red 8: | ||
#Osnovi teorije muzike (opšti muzički pojmovi: notacija - ortografija, imenovanje tonova, muzičke lestvice...) |
#Osnovi teorije muzike (opšti muzički pojmovi: notacija - ortografija, imenovanje tonova, muzičke lestvice...) |
||
#[[Muzička harmonija|Harmonija]]<ref>[[Vlastimir Peričić]], [[Vlastimir Peričić#Knjige|''Harmonija I i II'']]</ref>, odnos i veza tonova akorada u skladnu celinu, prema harmonskim zakonima. Proučava takvu fakturu višeglasnog stava u kojoj dominira vertikalni, sazvučni element muzike (postoji jedan vodeći glas i njemu |
#[[Muzička harmonija|Harmonija]]<ref>[[Vlastimir Peričić]], [[Vlastimir Peričić#Knjige|''Harmonija I i II'']]</ref>, odnos i veza tonova akorada u skladnu celinu, prema harmonskim zakonima. Proučava takvu fakturu višeglasnog stava u kojoj dominira vertikalni, sazvučni element muzike (postoji jedan vodeći glas i njemu podređena harmonska pratnja). |
||
#[[Kontrapunkt]]<ref>[[Vlastimir Peričić]], [[Vlastimir Peričić#Knjige|''Vokalni kontrapunkt'']]</ref>, nauka vođenja glasova, gde su oni ravnopravni i relativno samostalne melodije (''polifoni'' ili ''kontrapunktski slog'', horizontalno orijentisan). |
#[[Kontrapunkt]]<ref>[[Vlastimir Peričić]], [[Vlastimir Peričić#Knjige|''Vokalni kontrapunkt'']]</ref>, nauka vođenja glasova, gde su oni ravnopravni i relativno samostalne melodije (''polifoni'' ili ''kontrapunktski slog'', horizontalno orijentisan). |
||
#[[Muzički oblici]]<ref>[[Vlastimir Peričić]], [[Vlastimir Peričić#Knjige|''Nauka o muzičkim oblicima'']]</ref>, oblici koje kompozitor izabira da bi u njima prikazao svoj unutarnji svet. |
#[[Muzički oblici]]<ref>[[Vlastimir Peričić]], [[Vlastimir Peričić#Knjige|''Nauka o muzičkim oblicima'']]</ref>, oblici koje kompozitor izabira da bi u njima prikazao svoj unutarnji svet. |
Verzija na datum 5 oktobar 2012 u 17:44
Teorija muzike (eng. music theory i fr. théorie de la musique)[1][2] je nauka koja se bavi tumačenjem muzičkih elemenata, pravila i zakona po kojima se oni primenjuju prilikom stvaranja i izvođenja muzičkih dela, od čije prakse je ova nauka i nastala.
Svi elementi teorije muzike su ujedno i nastavni predmeti u nižim i srednjim muzičkim školama i na muzičkim akademijama - fakultetima, jer su u tesnoj vezi sa živom muzičkom praksom.
Naziv teorija je grčkog porekla i znači posmatranje, objašnjenje.
Teoriju muzike čine:
- Osnovi teorije muzike (opšti muzički pojmovi: notacija - ortografija, imenovanje tonova, muzičke lestvice...)
- Harmonija[3], odnos i veza tonova akorada u skladnu celinu, prema harmonskim zakonima. Proučava takvu fakturu višeglasnog stava u kojoj dominira vertikalni, sazvučni element muzike (postoji jedan vodeći glas i njemu podređena harmonska pratnja).
- Kontrapunkt[4], nauka vođenja glasova, gde su oni ravnopravni i relativno samostalne melodije (polifoni ili kontrapunktski slog, horizontalno orijentisan).
- Muzički oblici[5], oblici koje kompozitor izabira da bi u njima prikazao svoj unutarnji svet.
- Akustika, nauka o zvuku. Ona je doe fizike.
- Metrika, nauka koja se bavi odnosom naglašenih i nenaglašenih tonova i ritam, tok tonova različitog vremenskog trajanja.
- Orkestracija, raspisivanje muzičkog dela u deonice za pojedine muzičke instrumente (za orkestar) i to prema zakonima orkestracije, vodeći računa na zvučne i tehničke mogućnosti instrumenata, njihove karaktere i opsege.
Izvori
<References>