Operacija Trio

Operacija Trio je bila osovinska operacija protiv partizana i četnika u istočnoj Bosni (NDH). U jugoslavenskoj literaturi je poznata kao Treća neprijateljska ofanziva. Prva je anti-ustanička operacija većeg obima u NDH.

Trajanje: 8. travnja 1942. – 14. lipnja 1942.

Cilj: Susresti i uništiti partizansko-četničke snage u istočnoj Bosni.

Naređenje je glasilo da se uhvaćeni partizani odmah streljaju, a da četnici koji se ne opiru ne budu tretirani kao ustanici:

3.) Postupak prema ustanicima:

Četnici koji se ne odupiru savezničkim trupama ne treba da budu tretirani kao ustanici.

– Instrukcije komandanta operativnog štaba borbene grupe »Bader« od 10. aprila 1942. potčinjenim nemačko-italijansko-ustaškim jedinicama za Operaciju »Trio«

Pozadina

2. i 3. marta je održana osovinska konferencija u Opatiji na kojoj su pri­sustvovali nemački zapovednik oružanih snaga Jugoistoka general Walter Kuntze, komandujući general za Srbiju Paul Bader, nemački general za vezu pri italijanskoj Vrhovnoj ko­mandi Enno Rintelen, načelnik Generalštaba ita­lijanske vojske general Vitorio Ambrozio, komandant italijanske 2. armije ge­neral Mario Roata, predstavnik italijanske Vrhovne komande general Antonio Gandin i načelnik Glavnog stožera hrvatskog domobranstva Vladimir Lakša. Oni su dogovorili da prvo preduzmu operacije protiv partizana u istočnoj Bosni, a zatim na teritoriji zapadne Bosne, Kordunu i Baniji. Istovremeno s operacijama u istočnoj Bosni, planirana su i dejstva italijanskih trupa i čet­nika protiv partizanskih odreda u Sandžaku, Crnoj Gori i Hercegovini.

Pored te ofanzive, okupator i kola­boracionisti su u proleće i u leto 1942. preduzeli niz ofanzivnih operacija u Hrvatskoj, juna i jula u Bosanskoj krajini (v. Kozarska ofanziva), a u leto i jesen 1942. u Sloveniji (v. Roška ofanziva).

Angažovane snage

Partizanske snage:

• 1. proleterska brigada
• 2. proleterska brigada
• 18 partizanski odred
• Dvije nezavisne partizanske bojne

(Sve ukupno oko 18 000 vojnika)

Četničke snage:

• Dangićeve jedinice

Njemačke snage:

• 718. pješačka divizija
• Pješačka pukovnija 737/717. pješačka divizija

Talijanske snage:

• 1. alpska divizija "Taurinense" (elementi)
• 5. gorska divizija "Pusteria" (elementi)
• 22. pješačka divizija "Cacciatore di Alpi" (elemnti)
• 1. alpska skupina "Alpi Valle"
• II. laka oklopna skupina "San Marco"
• XII. topnička skupina 105/28
• nekoliko vodova oklopnih vozila
• Četnički pomoćnici (nepoznat broj)

Hrvatske snage:

• I. bojna/13. pješačka divizija
• 8. pješačka pukovnija (2 satnije)
• 15. pješačka pukovnija (2 satnije)
• IX. topnička skupina (elementi)
• III. i IV. vojna granična bojna
• Crna legija (3 bojne)

Tok operacije

1.) Neprijatelj:

Kao neprijatelja treba smatrati i tretirati:
a) Partizane - komunističke ustanike.
Spoljni znaci razlikovanja:
Uniforme: nemačke, italijanske, srpske ili seljačka nošnja s oznakom: sovjetska zvezda na kapi; oznaka čina: sovjetska zvezda kao čin na rukavu.
Politički komesari: U zvezdi srp i čekić.
b) Četnike — nacionalne srpske ustanike (ukoliko pružaju otpor).
Znak raspoznavanja: Pretežno narodna nošnja braon boje. Oficiri u srpskoj uniformi, crna šubara sa srpskim grbom i trobojnicom.
c) Četnike Dangića (ukoliko pružaju otpor).
d) Sve koji nisu iz mesta i takve stanovnike koji, prema izjavama, tek što su se vratili.
...
3.) Postupak prema ustanicima:
a) Ustanike koji su uhvaćeni s oružjem u ruci, kao i svakog koji se nalazi u njihovoj pratnji i podržava ih ili poseduje municiju, treba streljati.

b) Četnike koji se ne odupiru trupama ne tretirati kao ustanike.

– Zapovest 718. pešadijske divizije potčinjenim grupama za preduzimanje Operacije »Trio« od 14. aprila 1942.

Velika operacija u istočnoj Bosni koja se sastojala od tri faze:

• Trio I, na 15. travnja – opće čišćenje prostora južno i sjeverno od Sarajeva
• Trio II – čišćenje zavoja Drine
• Trio III – uništenje partizana na Ozren planini.

Trio I počeo je prije nego što je planirana, kada je Crna legija bila u teškom sukobu sa četnicima kod Drinjače na Drini. Partizani su bili zbunjeni i povukli su se na jug, u talijansku okupacijsku zonu, što je poremetilo operaciju. Talijani nisu bili u stanju dostaviti svoje trupe na dan kada je bilo planirano, pa je njemački general Bader, vrhovni zapovjednik u Vojnoj upravi Srbija, tražio dopust da otkaže cjelokupnu operaciju, što mu je odobreno. Hrvatsko-njemačke jedinice su u međuvremenu pomogle Crnu legiju i odbacili četnike, čisteći tako Drinu od četnika do 25. travnja. Crna legija pod komandom Jure Francetića je izvršila masovne zločine nad srpskim civilima i zarobljenim četnicima u selu Stari Brod na Drini.

Talijanska divizija "Pusteria" ponašala se kao obrambeni zid na južnom dijelu obuhvata operacije. Ova operacija, zajedno s Operacijom Fočom (koja je sljedila) bila je jedna od najvećih na prostoru NDH i Jugoslavije, a prestala je 14. lipnja. Najžešće borbe bile su 25. travnja u Crnoj Gori, Sandžaku i Hercegovini između partizana i Talijana (Operacija Foča).

Gubici

Nijemci su imali 4 mrtva i 11 ranjenih, Hrvati 9 mrtvih i 11 ranjenih, Talijani 3 mrtva i 1 ranjeni, a partizani 80 mrtvih i 786 zarobljenih. Ovi podatci obuhvaćaju samo razdoblje od 8. travnja do 25. travnja, i nisu ubrojani gubici partizana i Talijana u operaciji Foča.

Zločini

Francetićeva Crna legija tokom ove operacije činila je masovne pokolje stanovništa i o tome je zapisano:

Prelazak srpskih izbeglica skoro isključivo žena i dece preko Drine u Srbiju nije se delimično mogao sprečiti zbog slabo posednute granice na Drini. Hrvatske ustaške i milicijske snage poklale su veliki broj izbeglica koji su hrlili ka Drini, a delimično ih pobacali u reku.

Vidi još

• Spisak operacija protiv partizana u NDH