Piroge

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Piroge

Piroge s krumpirom

Porijeklo
Regija/Država Galicija, Poljska, Ukrajina
Detalji
Glavni sastojci knedli od beskvasnoga tijesta

Piroge su jelo od punjene tjestenine porijeklom iz Poljske i Ukrajine.

Naziv[uredi | uredi kod]

Na srpskohrvatskom su poznate kao „piroge”. Poljski naziv je pierogi ili wareniki, ukrajinski Пироги ili Вареники, pa su se pritom oblikovali svi nazivi u ostalim okružnim jezicima, dakle na ruskom, slovačkom, rusinskom, aškaskom i židovskom, engleskom i francuskom, prateći staze ukrajinske i poljske dijaspore diljem svijeta.

Postoje brojni podnazivi za razne varijante istog recepta, na primjer ruske piroge, na ukrajinskom Вареники руські ili Пироги руські.

Riječ piroge potiče od staroistočnoslavenskog pir,[α 1] što znači slavlje ili gozba. Na ruskom postoji riječ пирог, što je pita, i također пирожки, male pite. Postoji jedna sporedna teorija koja tvrdi da slavenski oblici bierok, pierogi i pirog su izvednice iz turkijskog bureg i börek.

Riječ vareniki (вареники), naziv koji je došao iz središnje Ukrajine, potieče od ukrajinskog var (вар), voda ili tekućina koja ključa, što ukazuje na kuhanje u vreloj vodi.

Opis i historija[uredi | uredi kod]

Piroge su danas međunarodno slavensko jelo koje se koristilo na galicijskom prostoru bivše poljske države, današnjim prostorima zapadne Ukrajine, istočne Poljske i Slovačke, gdje se mješalo niz slavenskih naroda, između ostalih Poljaka, Ukrajinaca i Bjelorusa, gdje su posljednja dva naroda tada bila poznata kao Rusini. Jelo je poprilično zasitno i porijeklom dolazi iz relativno nizinskog i siromašnog galicijskog kraja u kojem je prevladavala obrada žita i tijesta. Kruh odnosno tijesto je u to vrijeme bilo jedno od osnovnih namirnica u prehrani slavenskog stanovništva s tih prostora. Mogu biti slane ili slatke i postoje razne moguće varijacije u receptu.

Ne bi se trebalo naglo miješati pojam piroga sa vrlo sličnim jelima koja pripadaju različitim kulinarskim tradicijama. Naime, čovječanstvo stoljećima poznaje tehniku ​​punjene tjestenine, tj. proizvodnje tijesta od pšenice, zatim pravljenje nekoliko punjenih vrećica od njega unutar kojih se skriva začin na bazi neke vrste mesa ili povrća. Pretpostavlja se da je ta tehnika došla iz Azije, a zatim je stigla u Europu. Činjenica je da brojne kuhinje imaju svoje recepte koje koriste tu tehniku: u Kini imamo baozi (包子), među taiwanskim receptima postoje i bawan (肉圓), italijanska kuhinja ima veliki izbor raviola, kuhinja Švapske pa i cijeli njemački govorni prostor sprema Maultaschen, turska kuhinja i mnogi turkijski narodi spremaju jelo zvano manti. I to su samo nekoliko neiscrpnih primjera.

Jelo se relativno jednostavno pripravlja na različite načine i sastoji se uglavnom od kuhanih knedli od beskvasnoga tijesta, punjenog različitim sastojcima, uglavnom polukružnoga oblika. Mogu se puniti različitim sastojcima, ali tradicionalno se pune pire krumpirom, sirom, kupusom, kiselim kupusom, mesom, gljivama ili drugim sastojcima. Desertna verzija piroga može biti punjena svježim voćem kao što su trešnje, jagode, maline, borovnice, breskve, jabuke ili šljive. Mogu se kuhati u vodi ili na pari, pečeni, prženi ili grilovani.

Piroge su najpopularnije u Poljskoj i u poljskoj dijaspori, pa su kroz vrijeme postali jedan tip street fooda. U Hrvatsku, Bosnu i Srbiju su piroge donijeli domaći Rusini i Ukrajinci, a njihovo tradicionalno punjenje je ono s kiselim kupusom i krumpirom, ili preliveno vrućom svinjskom masti.

Recept[uredi | uredi kod]

Osnovni sastojci za pripremu priroga:

  • za tijesto: brašno, ulje (ili maslo), jaje, sol, voda;
  • za nadjev: razni začini, mada tradicionalno ide pire krompir i svježi sir;
  • za serviranje: umak od masla i zaprženog bijelog luka.

Ostali projekti[uredi | uredi kod]

U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Piroge

Bilješke[uredi | uredi kod]

  1. Praslavenski pirъ (пиръ), slavlje, gozba, jelo.[1]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „пиръ”. www.gorazd.org. Pristupljeno 26. 3. 2024.