Patuljasti glatki kit

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Patuljasti glatki kit
Pygmy right whale size.svg
Veličina u odnosu na čovjeka
Caperea marginata 3.jpg
Status zaštite
Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Podrazred: Eutheria
Red: Cetacea
Podred: Mysticeti
Porodica: Neobalaenidae
Miller, 1923.
Rod: Caperea
Gray, 1864.
Vrsta: C. marginata
Dvojni naziv
Caperea marginata
Gray, 1846.
Cetacea range map Pygmy Right Whale.png
Rasprostranjenost patuljastog glatkog kita

Patuljasti glatki kit (lat. Caperea marginata) najmanji su od svih kitova usana. Vrlo je rijedak, i o njemu se ne zna puno. Zbog određene sličnosti , ponekad ga se svrstava u porodicu glatkih kitova. No kako ukupno previše odstupa od njih, najčešće ga se izdvaja u vlastitu porodicu Neobalaenidae.

Osobine[uredi - уреди | uredi izvor]

Dužinom od najviše 6 metara i težinom do tri tone, patuljasti glatki kit neobično je malen za kita usana. Boja mu je crna do tamno plava. Sličnost s glatkim kitovima je u neproporcionalno velikoj glavi i obliku donje čeljusti koja liči na luk. S druge strane, postoje i markantne razlike: ima leđnu "masnu peraju", a u naznakama ima i kožne nabore na vratu kakve u izraženijem vidu imaju brazdeni kitovi, što je oboje tipično baš za brazdene kitove. Dok se s jedne strane čini da je on dijelom na pola puta između jedne i druge skupine, ima druge osobine koje su jedinstvene među svim kitovima. Tu spada i broj rebara. Naime, on ih ima 34, više od bilo koje vrste kitova.

Rasprostranjenost[uredi - уреди | uredi izvor]

Patuljasti glatki kit živi u umjereno hladnim vodama južne polutke. Obzirom da je vrlo rijedak, nije pouzdano utvđeno područje njegove rasprostranjenosti. Jedino se zna, da je viđen u vodama mora u blizini Tasmanije, Novog Zelanda, Južne Afrike i Falklandskih otoka.

Način života[uredi - уреди | uredi izvor]

Vrlo malo je poznato o njegovom načinu života. Čini se, da kao i glatki kitovi nije brz plivač. Rado živi u socijalnim skupinama. U jednom slučaju opažena je skupina od osam patuljastih glatkih kitova. Hrana su mu sitni plankton koji se uhvati u njegove usi.

Ostalo[uredi - уреди | uredi izvor]

Na južne obale Australije, Tasmanije i Južne Afrike najčešće u proljeće more naplavi lešine ovih kitova. To su glavni izvori znanja o ovim kitovima. Na otvorenom moru, ovu vrstu se vrlo rijetko vidi. Kako nikad nisu bili lovljeni, pretpostavlja se, da vrsta nikada nije bila učestala.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • M. Carwardine: Wale und Delfine. Delius Klasing, 1996 (hochwertiger Führer)
  • Ralf Kiefner: Wale und Delfine weltweit. Jahr Top Special Verlag, 2002 (Führer der Zeitschrift "tauchen", sehr detailliert)
  • J. Niethammer, F. Krapp (Hrsg): Handbuch der Säugetiere Europas. Band 6: Meeressäuger, Tel 1A: Wale und Delphine 1. AULA-Verlag, Wiesbaden 1994 (sehr detailliertes Fachbuch)
  • R. R. Reeves, B. S. Stewart, P. J. Clapham, J. A. Powell: See Mammals of the World - a complete Guide to Whales, Dolphins, Seals, Sea Lions and Sea Cows. A&C Black, 2002, ISBN 0-7136-6334-0 (Führer mit zahlreichen Bildern)
  • M. Würtz, N. Repetto: Underwater world: Dolphins and Whales. White Star Guides, 2003, ISBN 88-8095-943-3

Drugi projekti[uredi - уреди | uredi izvor]

Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Patuljasi glatki kit
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Patuljasnom glatkom kitu