Gori li Pariz?

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Paris brûle-t-il ?)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Paris brûle-t-il ?
Is Paris Burning?
kino-poster
RežijaRené Clément
ProducentPaul Graetz
ScenarioGore Vidal
Francis Ford Coppola
PredložakGori li Pariz?; autor:
Dominique Lapierre & Larry Collins
UlogeKirk Douglas
Glenn Ford
Gert Fröbe
Yves Montand
Jean-Paul Belmondo
Robert Stack
Alain Delon
MuzikaMaurice Jarre
FotografijaMarcel Grignon
MontažaRobert Lawrence
DistribucijaParamount Pictures
Datum(i) premijere
26. 10. 1966 (1966-10-26) (Francuska)
Trajanje173 min.
Zemlja Francuska
 Sjedinjene Države
Jezikfrancuski
Bruto prihod4,946.274 prodanih kino-ulaznica (Francuska)[1]

Gori li Pariz? (fr. Paris brûle-t-il ? engl. Is Paris Burning?) je francusko-američki ratni film snimljen 1966. godine u režiji Renéa Clémenta.

Predstavlja adaptaciju istoimene knjige Dominiquea Lapierrea i Larryja Collinsa koja se bavila dramatičnim događajima u Parizu neposredno pred i za vrijeme oslobođenja od njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu. Radnja započinje kada general Dietrich von Choltitz, zapovjednik njemačkih snaga u Parizu (čiji lik tumači Gert Fröbe), suočen sa napredovanjem savezničkih snaga iz normandijskog mostobrana, dobija naređenje od Adolfa Hitlera (čiji lik tumači Billy Frick) da pripremi uništenje grada; ne znajući za to, gradski pokret otpora se razilazi oko toga da li da čeka savezničke snage, na čemu inzistiraju golisti ili pokuša sam osloboditi grad, na čemu inzistiraju komunisti, koji na kraju samoinicijativno dižu ustanak.

Poticaj snimanju filma je dao pokušaj američkog producenta Darryla F. Zanucka i njegovog studija 20th Century Fox da napravi svojevrsni nastavak svog velikog hita Najduži dan, a koji se trebao temeljiti na von Choltitzovim memoarima. Tome su se, međutim, suprotstavile francuske vlasti na čelu sa predsjednikom De Gaulleom, držeći da prikaz jednog "najsvjetlijih trenutaka" novije francuske historije u "američkom film po memoarima okupatorskog generala" nije primjereno, te su stavile do znanja da mu neće dati dozvole za snimanje po pariškim lokacijama. Zbog toga je Zanuck morao odustati, ali je umjesto toga uskočio konkurentski studio Paramount Pictures ušavši u koprodukciju sa francuskim studijima i koristivši manje kontroverznu Lapierreovu i Collinsovu knjigu.

Gori li Pariz? je nakon toga postao jedan od najprestižnijih i najambicioznijih projekata francuske kinematografije, sa velikim brojem tada najvećih zvijezda koji su pristali tumačiti minijaturne uloge. Scenario, koji su napisali Gore Vidal i Francis Ford Coppola se, pak, isticao korištenjem elemenata dokudrame te je uložen veliki trud da bi se događaji pokazali sa što više autentičnosti. Film se snimao u crno-bijeloj tehnici iz dva glavna razloga - prvo je bilo nastojanje da se u njega što "bezbolnije" umetnu dokumentarne snimke samih događaja, ali i odbijanje vlasti da, čak, i za potrebe filma, istaknu nacističke zastave na javne zgrade; kao kompromis su autori filma koristili zastave sa kukastim križem koje su umjesto crvenog imale zeleno polje. Gori li Pariz? je nakon premijere postigao veliki komercijalni uspjeh u Francuskoj, i često se navodi kao jedno od najuspješnijih ratnih ostvarenja u evropskoj kinematografiji tog vremena.

Godine 2014. je iste događaje, iako na manje spektakularan način, prikazao francusko-njemački film Diplomacija u režiji Volkera Schlöndorffa.

Uloge[uredi | uredi kod]

3

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]