Paper Moon (film)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mjesec od papira

Kino poster
Režija Peter Bogdanovich
Producent Frank Marshall
Peter Bogdanovich
Scenario Alvin Sargent
roman
Joe David Brown
Addie Pray
Uloge Ryan O'Neal
Tatum O'Neal
Madeline Kahn
John Hillerman
Muzika Robert Folk
Fotografija László Kovács
Montaža Verna Fields
Studio The Director's Company
Distribucija Paramount Pictures
Datum(i) premijere 9. V 1973.
Trajanje 102 min.
Zemlja  SAD
Jezik engleski
Budžet 2.500.000$
Mjesec od papira na Internet Movie Database

Mjesec od papira (engleski Paper Moon) američki je humorni dramski film iz 1973. koji je režirao Peter Bogdanovich a scenarij napisao Alvin Sargent prema romanu Addie Pray Joea Davida Browna. Glavne uloge igraju Ryan O'Neal, Tatum O'Neal, Madeline Kahn i John Hillerman.

Film je snimljen u crno-bijeloj fotografiji te se odigrava u doba velike depresije, a prati pustolovine prevaranta Mozea koji iskoristi informaciju da mu je jedna djevojčica, Addie, njegova moguća kćerka, tako da bi pridobio samilost ljudi koje planira prevariti i na njima zaraditi novac raznim smisalicama. Film je doživio hvalospjeve kritičara, te je nominiran za nekoliko nagrada, od kojih je osvojio i stanovit dio. Bogdanovich je u zadnji trenutak promijenio naslov filma: nije mu se sviđao naslov Addie Pray, te je umjesto toga htio Mjesec od papira nakon što je čuo pjesmu It's Only a Paper Moon. Kada je zatražio savjet od mentora Orsona Wellesa, ovaj mu je odgovorio: "Taj naslov je tako dobar da ne bi ni trebao snimiti film, trebao bi pustiti sam naslov!"[1]

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Missouri tijekom velike depresije. Prevarant Moses "Moze" Pray odlazi na grob bivše ljubavnice i otkriva da je ova imala kćer, 9-godišnju Addie Loggins. Nevoljko, on primi Addie k sebi te ju odluči odvesti u dom njene tete. Moze zarađuje novac tako što posjećuje udovice te se pretvara da je prodavač Biblija koji je tek nedavno tobože prodao osoban primjerak knjige preminulom. Udovice uglavnom posustaju te mu plate Bibliju umjesto njenog preminulog supruga. Addie mu se pridruži te dokaže smisao za smisalice, čime ona i Moze postaju uhodani tim.

Kada Moze upozna plesačicu Trixie Delight, on ju povede sa sobom te Addie postaje ljubomorna na nju. Kada Addie sazna da je Moze potrošio gotovo sav novac samo da bi zadivio Trixie, smišlja plan kojim se uspijeva riješiti se plesačice tako što namijesti da ju Moze uhvati sa drugim muškarcem. Moze i Addie nastavljaju putovati autom po jugu. Upadnu u nevolje kada se upuste u posao prodaje alkohola koji je tada bio zabranjen, čime je Moze pretučen i opljačkan. Ponižen, on dostavlja Addie kod doma njene tete. Međutim, upravo kada odluči otići u autu, Addie se pojavi jer je pobjegla od tete te mu se ponovno pridruži.

Glavne uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Tatum O'Neal je dobila Oscar za najbolju sporednu glumicu - sa 10 godina, bila je tada najmlađa dobitnica glumačkog Oscara u historiji - a za nagradu su još nominirani i glumica Madeline Kahn za najbolju sporednu glumicu, najbolji zvuk i adaptirani scenarij (Alvin Sargent).

Tatum O'Neal je nominirana i za Zlatni globus za najbolju glumicu u igranom filmu – mjuzikl ili komedija, a njen otac Ryan za najboljeg glumca u komediji ili mjuziklu.

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Najbolje se prisjećamo dvije vrste filmova o velikoj depresiji, one koji su je potpuno ignorisali i one poput Plodova gnjeva koje su ju uzeli kao glavnu temu. Mjesec of papira Petera Bogdanovicha nekako uspijeva spojiti oba pristupa u jedan, tako da žanrovski film o prevarantu i maloj djevojčici udruži sa siromaštvom i očajom Kansasa i Missourija 1936. Ne bi ste vjerovali da bi ta dva pristupa mogla pripadati zajedno, a opet, uspijevaju, a film se doima iskrenije i dirljivije nego da je Bogdanovich jednostavno odao počast starijim stilovima. Možda se i stoga mala curica Addie Loggins gotovo nikada ne smiješi: ona vrlo dobro zna da se nema čemu smijati... Čuo sam kako je ona [Tatum O'Neal] navodo dobra u toj ulozi, ali sam svejedno očekivao neku vrstu pametne slatkoće, koje smo dobili od Shirley Temple ili male Elizabeth Taylor. Toga uopšte ovdje nema. Tatum O’Neal dočarava lik iz ničega, te nas tjera da gledamo svaki trenutak zbog čega film funkcioniše (u smislu da se ova ključna uloga morala dobro odigrati)

Roger Ebert, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svg[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Bogdonavitch, Peter. Paper Moon (Special Features) (DVD). 1973: Paramount Pictures.
  2. Roger Ebert (15.6. 1973). "Paper Moon". rogerebert.com. http://www.rogerebert.com/reviews/paper-moon-1973. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]