The Last Picture Show

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Posljednja kino predstava

Kino poster
Režija Peter Bogdanovich
Producent Stephen J. Friedman
Scenario Larry McMurtry
Peter Bogdanovich
Uloge Timothy Bottoms
Jeff Bridges
Cybill Shepherd
Ellen Burstyn
Ben Johnson
Cloris Leachman
Fotografija Robert Surtees
Montaža Donn Cambern
Studio BBS Productions
Distribucija Columbia Pictures
Datum(i) premijere 22. X 1971.
Trajanje 118 min.
Zemlja  SAD
Jezik engleski
Budžet 1.300.000$
Posljednja kino predstava na Internet Movie Database

Posljednja kino predstava ili Poslednja bioskopska predstava (engleski The Last Picture Show) američki je crno-bijeli dramski film iz 1971. koji je režirao Peter Bogdanovich a scenarij napisali Larry McMurtry i Bogdanovich prema McMurtryevom romanu. Glavne uloge igraju Timothy Bottoms, Jeff Bridges, Cybill Shepherd, Ellen Burstyn, Ben Johnson i Cloris Leachman.

Radnja te se odigrava oko skupine mladića koji odrastaju u malom gradiću negdje u Teksasu, koji polako propada. Film je doživio hvalospjeve kritičara, te je nominiran za nekoliko nagrada, od kojih je osvojio i stanovit dio. Na američkim kino blagajnama, zaradio je 29,13 milijuna $.[1] Bogdanovich je ovim filmom potvrdio svoju status filmskog sineasta i majstora, a tijekom snimanja započeo je vezu sa glumicom Shepherd, zbog čega je završio svoju prethodnu vezu sa Polly Platt.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Sonny Crawford i Duane Jackson su dva tinejdžera i prijatelja koja žive u malenom gradiću Anarene, negdje u Teksasu, koji sve više propada. Duane izlazi sa curom Jacy. Sonny pak počinje aferu sa oženjenom Ruth Popper, suprugom trenera srednje škole. Jacy prihvaća poziv za zabavu u kojoj se gosti kupaju goli, jer je domaćin bogati Bobby, koji je imućniji od Duanea. Ipak, pošto njega ne zanimaju djevice, Jacy odluči prvo izgubiti svoju nevinost. Skupina mladića odvodi pomalo zaostalog Billya prostitutki, kako bi ovaj izgubio djevičanstvo, ali ona ga ošamari kada ovaj prerano ejakulira. Kada Sonny i Duane odvedu Billya natrag kući, Sam "Lav" ih obavijesti da, pošto se niti ne mogu pobrinuti pošteno za prijatelja, im ne može dati povjerenja da se skrbe za njegov bazen, kafić i jedinu kino dvoranu u gradiću.

Kada se Sonny i Duane vrate sa putovanja iz Meksika, saznaju da je Sam preminuo od srčanog udara. Ostavio je kino dvoranu jednoj ženi, kafić Genevieve a bazen Sonnyu. Jacy pozove Duanea u motel radi seksa, ali on je previše nervozan da bi to izveo. Kada se Bobby oženi sa drugu djevojku, Jacy je razočarana, te iz dosade očijuka sa Sonnyem, zbog čega između njega i Duanea izbija svađa i tučnjava. Duane se upiše u armiju i odlazi u korejski rat. Sonny napušta Ruth i odlazi se na brzinu oženiti sa Jacy, ali ih zaustavi policija i vrati u auto jer ju traže roditelji. Jacyina majka, Lois, prizna Sonnyu da je Sam bio zaljubljen u nju te da je Sonnyu bilo bolje sa Ruth. Sonny i Duane, koji je posjetio gradić, odlaze na kino predstavu u gradu. Otkriva se da je Jacy otišla u Dallas, a i Duane se mora vratiti u armiju. Jedan kamion ozljedi i ubija Billya. Sonny tako ostaje sam u polupraznom gradiću, bez prijatelja. Na kraju se pomiri sa Ruth.

Glavne uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Posljednja kino predstava je dobila dva Oscara - najbolja sporedna glumica (Cloris Leachman) i najboljeg sporednog glumca (Ben Johnson) - a za nagradu je još nominirana i u kategoriji najboljeg filma, najbolje režije (Peter Bogdanovich), adaptiranog scenarija (Larry McMurtry, Bogdanovich), sporednog glumca (Jeff Bridges), sporedne glumice (Ellen Burstyn) i najbolje fotografije.

Posljednja kino predstava je nagrađena i Zlatnim globusom - najbolji sporedni glumac (Ben Johnson) - a nominirana je u još pet kategorija, za najbolji film - drama, režiju (Bogdanovich), sporednu glumicu (Burstyn i Leachman) i najobečavajuću novu glumicu (Cybill Shepherd).

Film je dobio i tri nagrade BAFTA - najbolji scenario (McMurtry, Bogdanovich), sporednog glumca (Johnson) i sporednu glumicu (Leachman) - a nominiran je i u kategoriji najboljeg filma, režije i sporedne glumice (Eileen Brennan).

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Sam, kojeg glumi vestern veteran Ben Johnson, je duša gradića Anarene. On je vlasnik kafića, bazena i kino dvorane, a bez ta tri mjesta, ne može se nigdje drugdje ići u tako malenom mjestu, osim u krevet, što objašnjava očajne i usamljene pokušaje tinejdžera kako bi imali seks... Bogdanovich stavlja film u 1951. - na početak korejskog rata, i početak kraja filmskih kuća poput Royala, gdje Sonny sjedi u zadnjem redu sa debeljuškastom curom Charlene (Sharon Taggart), dok zavidno promatra Duanea kako ljubi gradsku ljepoticu, Jacy Farrow (Cybill Shepherd). Na ekranu su klasici poput Red River i Wagonmaster, koji govore o legendama ove zemlje, ali već ružni crno-bijeli televizori hipnotiziraju mještane u sobama natpisima "Uspij bogato!" i drugim banalnostima koje više nemaju nikakve veze s njihovim životima, ili živtoima bilo koga drugoga... Jednostavno nema načina da ovaj grad dotakne život i zasjaji. Zadnji koji su znali tu tajnu bili su Sam "Lav" i možda Genevieve, konobarica u kafiću. U tom gradu, nema razloga postojati, niti živjeti, a jedina nada su prijestupi, što Ruth zna kada zavede Sonnya.

Roger Ebert, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svg[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]