Obrana poljske pošte u Gdańsku

Obrana Poljske pošte u Danzigu
	Deo Invazije Poljske/Drugog svjetskog rata
Vrijeme:	1. septembar 1939
Mjesto:	Slobodni Grad Danzig (današnji Gdanjsk); 54°21′18″N 18°39′25″E / 54.355°N 18.657°E
Rezultat:	njemačka pobjeda
Sukobljene strane
Poljska	Slobodni Grad Danzig; Treći Reich
Komandanti i vođe
Konrad Guderski †; Alfons Flisykowski	Willi Bethke; Johannes Schaffer
Snaga
55 poštara i službenika, vojnih oficira i civilnih dobrovoljaca; 1 željezničkih radnik	preko 200 pripadnika SS i SA jedinica, policije i drugih paravojnih fromacija; 3+ oklopna automobila ADGZ
Žrtve i gubici
6 poginulih (2 ubijeno nakon predaje); 14 ranjenih, 4 naknadno preminulo od ran,; 38 zarobljenih i naknadno pogubljenih	10 poginulih; 25 ranjenih; 1 oklopni automobil ADGZ uništen

Obrana Poljske pošte u Danzigu je bio kratkotrajni sukob između njemačkih snaga na jednoj, i poljskih snaga na drugoj strani, koji se odigrao u Danzigu (današnji Gdanjsk) 1. septembra 1939. godine na samom početku invazije Poljske, odnosno Drugog svjetskog rata.

Pozadina

U vrijeme njegovog izbijanja Danzig je bio predmetom višedecenijskog teritorijalnog spora između Njemačke i Poljske koji će poslužiti kao povod za invaziju; usprkos toga, u formalnom smislu je bio protektorat Lige naroda, odnosno nezavisna država pod imenom Slobodni Grad Danzig, uspotavljena 1920. godine temeljem Versajskog sporazuma. Poljska je temeljem istog sporazuma dobila pravo na njenoj teritoriji drži vlastiti poštanski ured sa eksteritorijalnim statusom; on se sastojao od nekoliko zgrada koji je, osim poštanskih usluga, od strane poljskih vlasti korišten u propagandne i obavještajne svrhe.

U samom Danzigu je, pak, većinski njemačko stanovništvo bilo opredijeljeno za ponovno ujedinjenje sa Njemačkom, te je nakon izbora 1933. vlast u gradu preuzela lokalna podružnica njemačke Nacističke stranke. Pod njenim se nadzorom našla gradska policija, a u ljeto 1939. godine, kada je počeo eskalirati diplomatski sukob Njemačke i Poljske, pod okriljem njemačkog SS-a organizirana i paravojna formacija SS Heimwher Danzig koja je trebala djelovati u slučaju rata. Poljska pošta u Danzigu je bila određena kao jedan od prvih ciljeva koji se trebao eliminirati na početku invazije.

Uvod

Kada je u proljeće 1939. postalo izgledno da će spor sa Njemačkom eskalirati do ratnog sukoba, poljske vlasti su odlučili oružjem braniti zgradu Poljske pošte, kao simbolični izraz poljskog suvereniteta i prisustva u Danzigu. Zbog toga je u kompleks poslan Konrad Guderski, inženjerijski potporučnik poljske vojske koji je njeno osoblje (koje su dodatno povećali novi poštanski radnici, uglavnom vojni rezervisti) obučio rukovanju oružjem; zgrada je djelomično utvrđena. U njoj se u trenutku izbijanja sukoba nalazilo 56 ljudi - Guderski, poštanski radnici i službenici, kućepazitelj i njegova 10-godišnja kći. Bili su naoružani sa četiri puškomitraljeza Browning wz. 1928, oko 40 komada drugog vatrenog oružja i ručnim bombama. Njihov je plan bio da kompleks Pošte brane oko šest sati, a nakon čega bi ih trebale deblokirati snage poljske Pomeranske armije stacionirane u susjednom Poljskom koridoru.

Njemačke snage određene za napad su činile gradska danziška policija pod komandom pukovnika Willija Bethkea,te snage SS Heimwehr Danzig i lokalnih nacista iz jurišnih odreda SA. Plan za preuzimanje Pošte je izrađen u julu 1939. godine, te je predviđao fingirani napad na ulazna vrata kako bi se branitelji zbunili, dok bi glavni napad došao nakon što se eksplozivom razbije jedan od bočnih zidova. Napadačima su podršku i zaštitu trebala pružiti i 3 oklopna automobila ADGZ, koji su u sastav danziške policije ušla nakon Anschlussa Austrije 1938. godine.

Bitka

1. septembra 1939. u 4 sata ujutro njemačke snage su prekinule telefonske veze Pošte sa Poljskom. U 4:45 je njemački bojni brod Schleswig-Holstein, usidren u danziškoj luci, otvorio paljbu na poljski garnizon na poluotoku Westerplatte, čime je tradicionalno započela invazija, odnosno rat. Potom su njemačke snage, koje su brojale oko 200 ljudi, krenule u napad. Njih je, s obzirom da je akcija imala veliku propagandnu važnost, pratio i veliki broj pripadnika medija - osim dopisnika lokalnih i njemačkih novina, tu su bili reporteri lokalne radio-stanice Reichssender Danzig, kao i snimatelji njemačkog filmskog studija UFA koji će događaje dokumentirati za potrebe filmskuh žurnala. Lokalni nacistički vođa Albert Forster je došao lično nadgledati napad.

Napadači su na samom početku uspjeli prodrijeti kroz ulazna vrata i zauzeti dio pošte, ali je dalje napredovanje zaustavila žestoka paljba poljskih branitelja uslijed koje je poginulo 2 Nijemaca. Drugi pokušaj prodora - kroz iskopanu rupu u zidu - je, pak, zaustavljen kada su poljski branitelji na njih bacili ručne bombe. Tom prilikom je od eksplozije vlastite bombe poginuo potporučnik Guderski, te je komandu nad braniteljima preuzeo poštanski službenik Alfons Flisykowski. Nakon tog neuspjeha je pukovnik Bethke predložio da se zgrada uništi podmetanjem eksploziva, ali je Forster to odbio.

U 11 sati su lokalnim njemačkim snagama u pomoć došli pripadnici Wehrmachta sa dva topa 75 mm i jednom haubicom 105 mm. Usprkos artiljerijskoj podršci, branitelji su odbili još jedan napad. Prijedlog da se pošta napadne minobacačima je odbijen, jer se smatralo da bi zbog nepreciznosti mogli stradati i napadači.

Oko 15 sati su njemačke snage uspjele sa braniteljima dogovoriti dvodnevni prekid vatre, tokom koga su pokušali inicirati pregovore o eventualnoj predaji. Poljaci su odbili, ali su Nijemci iskoristili priliku da dovedu jedinicu Wehrmachtovih inženjeraca koja je uz zidove pošte postavila oko 600 kg eksploziva. Kada je eksploziv aktiviran u 17 sati, zidovi su srušeni, te su njemačke snage uspjele prodrijeti u Poštu i branitelje stjerati u podrum.

Odbijanje Poljaka da se predaju u podrumu je natjeralo pukovnika Bethkea da pozove vatrogasce, koji su svojim cijevima u podrum upumpali velike količine benzina. Potom je benzin upaljen uz pomoć ručnih bombi; nakon što je troje poljskih branitelja živo izgorjelo, ostatak je konačno odlučio predati se. Prva dvojica koja su izašla - direktor Pošte dr. Jan Michoń i Józef Wąsik - su ustrijeljeni usprkos toga što su mahali bijelim zastavama. Ostatak je zarobljen, sa izuzetkom šest branitelja koji su uspjeli iskoristiti konfuziju i pobjeći, mada su dvojica od njih uhvaćena nekoliko dana kasnije.

Posljedice

Tokom opsade je poginulo 10 njemačkih napadača te 8 poljskih branitelja (ne računajući dvojicu smaknutu na njenom samom kraju). Nijemci su uspjeli zarobiti 44 osobu iz pošte, a od čega je 16 ranjeno. Od ranjenih branitelja, njih 6, uključujući 10-godišnju kći kućepazitelja, naknadno umrlo u Gestapovoj bolnici.

Prva grupa branitelja je 8. septembra izvedena pred njemački prijeki vojni sud osnovan pri tzv. Grupe Ebberhard (60. pješadijska divizija), naknadno uključenoj u Wehrmacht od lokalnih paravojnih formacija. Optuženi su, da su kao civili bez jasnih oznaka, prekršili ratno pravo, odnosno djelovali kao nezakoniti borci, a što se, prema zakonu Trećeg Reicha iz 1938. godine kažnjavalo pogubljenjem. Isti su dan proglašeni krivim, a nakon što je molbu za pomilovanje odbio general Walther von Brauchitsch, strijeljani. Isti je postupak ponovljen 30. septembra za 10 branitelja koji su u međuvremenu pronađeni u Gestapovoj bolnici. Svi su ti postupci 1997. godine službeno poništeni odlukom suda u Lübecku u suvremenoj Njemačkoj, koji je presudio kako njemački vojni sud za taj slučaj nije bio nadležan.

Četvorica branitelja pošte je uspjela preživjeti rat.

Reference u kulturi

Obrana Poljske pošte je nakon završetka rata i ulaska Gdanjska u satav Poljske slavljena kao herojski čin, a njeni branitelji kao mučenici. U samoj Poljskom su im podignuti brojni spomenici i memorijalni objekti, a 1958. je događaj rekonstruiran u igranom filmu Wolne miasto.

Svjetskoj javnosti je događaj najpoznatiji po tome što je opisan kao jedna od epizoda znamenitog romana Limeni bubanj njemačkog pisca Günthera Grassa, a 1979. godine rekonstruiran i u njegovoj filmskoj ekranizaciji.

Vanjske veze

(pl) Obrona Poczty Polskiej w Gdańsku Arhivirano 2006-05-02 na Wayback Machine-u
(pl) Miłosz Sosnowski, Obrona Poczty Polskiej w Gdańsku 1939 r. Arhivirano 2005-10-23 na Wayback Machine-u