Oakland Raiders

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Oakland Raiders
Država Kalifornija
Grad Oakland
Stadion O.co Coliseum (53.200 mjesta)
Službena stranica http://www.raiders.com/
Uprava
Vlasnik Mark Davis
Generalni menadžer Reggie McKenzie
Treneri
Glavni trener Dennis Allen
Koordinator napada Greg Olson
Koordinator obrane Jason Tarver
Koordinator specijalnih timova Bobby April
Uspjesi
Osvojenih prvenstava AFL: 1967.
Super Bowl: 1976., 1980., 1983.
Konferencijski naslovi AFC: 4
Divizijski naslovi AFL Zapad: 3
AFC Zapad: 12
Sezona u doigravanju AFL: 3
NFL: 18

Oakland Raiders su momčad američkog nogometa sa sjedištem u Oaklandu u Kaliforniji. Natječu se u zapadnoj diviziji AFC konferencije. Klub je osnovan 1960. te se do 1969. natjecao u AFL ligi. Od 1982. do 1994. imali su sjedište u Los Angelesu, a dosad su osvojili jedan naslov prvaka AFL-a i tri naslova prvaka NFL-a. Domaće utakmice igraju na stadionu O.co Coliseum.

Povijest kluba[uredi - уреди | uredi izvor]

Počeci u AFL-u[uredi - уреди | uredi izvor]

Oakland je 1960. dobio AFL momčad nakon što je jedan od prvotnih gradova kandidata (Minneapolis) umjesto ponude AFL-a prihvatio ponudu NFL-a za momčad.[1] Prve dvije sezone Raidersi su igrali domaće utakmice na stadionima u San Franciscu, da bi se tek 1962. preselili u Oakland, na privremeni stadion Frank Youell Field. Prvi uspjesi stižu 1967. kada momčad predvođena quarterbackom Daryleom Lamonicom nakon 13 pobjeda u 14 utakmica regularnog dijela sezone osvaja naslov AFL lige. U toj prvenstvenoj utakmici pobijedili su Houston Oilerse 40:7 i tako ušli u drugi Super Bowl u povijesti. U Super Bowlu ih pobjeđuje legendarna momčad Green Bay Packersa predvođena trenerom Vinceom Lombardijem i quarterbackom Bartom Starrom 33:14. Iduće dvije sezone Raidersi osvajaju diviziju, ali gube u finalu AFL-a protiv New York Jetsa (1968.) i Kansas City Chiefsa (1969.). Također, 1969. momčad preuzima trener John Madden,[2] budući član "Kuće slavnih" NFL-a.

Prva dva naslova prvaka u Oaklandu[uredi - уреди | uredi izvor]

Raidersi 1976. konačno osvajaju svoj prvi naslov u povijesti. Regularni dio sezone završavaju sa 13 pobjeda i po peti put zaredom osvajaju diviziju. Pobjedama nad New England Patriotsima i ozlijedama oslabljenim Pittsburgh Steelersima u doigravanju dolaze do svog drugog finala. Uz pomoć MVP-a Super Bowla, wide receivera Freda Biletnikoffa, Raidersi pobjeđuju 32:14. Raidersi su pri vrhu i iduće tri sezone, a nova sezona iz snova im slijedi 1980. Momčad ovaj put vodi trener Tom Flores, a Raidersi predvođeni ofanzivnim linijašima Artom Shellom i Geneom Upshawom pobjeđuju San Diego Chargerse u konferencijskom finalu i ulaze u Super Bowl. U Super Bowlu XV pobjeđuju favorite Philadelphia Eaglese 27:10 i postaju prvaci po drugi put.

Treći naslov prvaka u Los Angelesu[uredi - уреди | uredi izvor]

Raidersi 1982. sele u Los Angeles [3] i u sezoni skraćenoj štrajkom pobjeđuju osam puta u devet utakmica, ali gube u divizijskoj rundi od Jetsa. Sezonu kasnije osvajaju diviziju sa 12 pobjeda. Predvođeni zvijezdama kao running back Marcus Allen, defensive end Howie Long i quarterback Jim Plunkett, u doigravanju pobjeđuju Pittsburgh Steelerse (38:10), Seattle Seahawkse (30:14) i u finalnoj utakmici Washington Redskinse sa čak 38:9. Tom pobjedom osvajaju treći Super Bowl u povijesti. Nakon trećeg osvojenog prvenstva, sreća počinje napuštati Raiderse. Unatoč tome, do 1994. pet puta dolaze u doigravanje, najdalje stižu 1990. kada u konferencijskom finalu gube od Buffalo Billsa s čak 51:3.

Ponovno u Oaklandu[uredi - уреди | uredi izvor]

Raidersi u utakmici protiv Miami Dolphinsa 2012.

Raidersi se 1995. vraćaju u Oakland,[4] ali prvih nekoliko sezona nemaju zapaženije uspjehe. Jon Gruden preuzima momčad kao trener 1998.[5] i za dvije godine ih dovodi do osvajanja divizije i konferencijskog finala gdje gube od kasnijih prvaka Baltimore Ravensa 16:3. Sličan uspjeh ponavljaju 2001. kada ih u divizijskoj rundi izbacuju New England Patriotsi. Nakon te sezone Raidersi otpuštaju Grudena i za novog trenera postavljaju Billa Callahana. Najbolju sezonu u novije doba Raidersi imaju 2002. Predvođeni quarterbackom Richom Gannonom (koji je izabran za MVP-a lige te sezone [6]) i po mnogima jednim od najboljih igrača američkog nogometa svih vremena wide receiverom Jerryem Riceom, Raidersi dolaze do Super Bowla po četvrti puta u povijesti. Tu ih čekaju Tampa Bay Buccaneersi koje predvode prošlogodišnji trener Raidersa Jon Gruden i defensive tackle Warren Sapp (budući član "Kuće slavnih"). Na poluvremenu Buccaneersi već vode 20:3, a utakmica završava pobjedom Bucsa 48:21.

Od 2003. do danas[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon Super Bowla 2002. Raidersi počinju niz loših sezona koji traje do danas. Do 2014. šest puta mijenjaju trenera i ni jednom ne uspijevaju doći do playoffa, a sve češće se pojavljuju i glasine o preseljenju momčadi nazad u Los Angeles.[7]

Učinak po sezonama od 2002.[uredi - уреди | uredi izvor]

Sezona Divizija Regularni dio sezone Uspjeh u playoffu
Pobjede Porazi Neriješeno Plasman
2002. AFC Zapad 11 5 0 1. došli do Super Bowla (poraženi od Tampa Bay Buccaneersa 48:21)
2003. AFC Zapad 4 12 0 3. nisu se plasirali
2004. AFC Zapad 5 11 0 4. nisu se plasirali
2005. AFC Zapad 4 12 0 4. nisu se plasirali
2006. AFC Zapad 2 14 0 4. nisu se plasirali
2007. AFC Zapad 4 12 0 4. nisu se plasirali
2008. AFC Zapad 5 11 0 3. nisu se plasirali
2009. AFC Zapad 5 11 0 3. nisu se plasirali
2010. AFC Zapad 8 8 0 3. nisu se plasirali
2011. AFC Zapad 8 8 0 3. nisu se plasirali
2012. AFC Zapad 4 12 0 3. nisu se plasirali
2013. AFC Zapad 4 12 0 4. nisu se plasirali

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]