Novosibirski otoci

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Položaj otočja na karti Rusije

Novosibirska otoci (ruski: Новосиби́рские острова́, jakutski:Саҥа Сибиир арыылара) jesu otočna skupina u Arktičkom oceanu sjeverno od obale istočnog Sibira, između Istočnosibirskog mora na istoku i Laptevskog mora na zapadu. Od Sibira ih odvaja Laptevski prolaz.[1]

Otoci imaju površinu od oko 38.400 km2.[1]

Arhipelag se sastoji od tri skupine otoka: Anžuovih otoka (Novosibirski otoci u užem smislu površine od 29.000 km2), Ljahovskih otoka (6.095 km2) i De Longovih otoka (228 km2). Veći otoci su Koteljni, Novi Sibir i Veliki Ljahovski. Čitava otočna skupina pripada ruskoj republici Jakutskoj.[1]

Otočje je nisko, s najvišom kotom od 374 m (otok Koteljni). To je tundra koja je većim dijelom godine (preko devet mjeseci) prekrivana snijegom i ledom. Otoke naseljavaju sjeverni jeleni, polarne lisice i mnogo raznovrsnih ptica.

Na otocima se nalaze manja naselja i polarne stanice.[1]

Karta otočja

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Novosibirski otoci, "Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka", sv. XV., str. 29, Pro leksis - Večernji list, Zagreb, 2007. ISBN 953-7224-15-8 (Ista natuknica online enciklopediji proleksis.lzmk.hr, pristupljeno 22. prosinca 2013.)

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]