Nikolaj Tes
Nikolaj Tes (latvijski Nikolajs Tess, ruski Николай Тэсс; 1921.-Riga, 2006.) bio je latvijski i ruski državljanin i bivši operativac Ministarstva državne sigurnosti (MGB) SSSR-a.
2001., 80-godišnji Tes je osuđen za zločine protiv čovječnosti zbog potpisivanja naredbe za deportaciju 138 osoba u dobi od 5 mjeseci do 80 godina tijekom sovjetskih deportacija u Latviji 1949.,[1] od kojih je 11 umrlo u egzilu.[2] Tes se smatrao da nije kriv zbog toga jer je djelovao na dužnosti svega 2,5 mjeseci te je jedino pregledavao već prethodno sastavljenu listu. Žalio se vrhovnom sudu Latvije, ali mu je presuda pravomoćno potvrđena 2003. Pošto je imao rusko državljanstvo, Ruska Federacija je kritizirala Latviju zbog pokretanja sudskog postupka protiv "bespomoćnog ratnog veterana" koji se "ne može držati odgovornim za djela koja se nisu smatrala ilegalnima pod sovjetskim zakonom".[1]
2006. umro je u bolnici u Rigi u dobi od 86 godina. Europski sud za ljudska prava dobio je njegovu žalbu na presudu, ali je odlučio da je nenadležan za slučaj.[3]
Vidi još[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Stan 2009, str. 236–237
- ↑ „Soviet genocide suspect denies guilt”. Baltic Times. 10.11. 2004.
- ↑ ECtHR decision
Literatura[uredi | uredi kod]
- Stan, Lavinia (2009). Transitional Justice in Eastern Europe and the Former Soviet Union: Reckoning with the Communist Past. Routledge. ISBN 9781135970994.