Nekropola Ravanjska Vrata

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Nekropola Ravanjska Vrata, općina Kupres, nalazi se na listi 30 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Na listi su 22 nekropole u Bosni i Hercegovini, po 3 u Srbiji i Crnoj Gori, a 2 u Hrvatskoj.[1] U obrazloženju se, između ostalog, navodi:

Stećci su srednjovjekovni nadgrobni spomenici, nastali od XII-XVI vijeka na teritoriji jugoistočne Evrope na kojoj su danas Bosna i Hercegovina, zapadna Srbija, zapadna Crna Gora i srednja i južna Hrvatska. Značajni su po svojoj interkonfesionalnosti, i korišteni su kod ukopa pripadnika sve tri srednjovjekovne hrišćanske zajednice (Pravoslavna crkva, Katolička crkva i Crkva bosanska).[2]

Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 26. oktobra 2010. godine, nekropola proglašena je za nacionalni spomenik BiH.[3] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo.

Lokacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Nekropola sa stećcima nalazi se na samim Ravanjskim Vratima - koja spajaju Vukovsko i Ravanjsko polje.

Istorija[uredi - уреди | uredi izvor]

Područje Kupresa s preko 40 nekropola i više primjeraka izdvojenih spomenika, s evidentiranih 1055 stećaka, reprezentativna je i najbolje istražena oblast zapadne Bosne. [4] Dominiraju ploče; sanduci su u prosjeku manjih dimenzija i tek manji broj je s postoljem, dok je nesrazmjerno malo Oblici stećakasljemenjaka. Ukrašavanje stećakaUkrasi su socijalni i religijski simboli, te figuralne predstave: krst, bordure, stiliziran ljiljan, rozete, zvijezda, polumjesec, tordirano uže, ruka s mačem, štit s mačem, mač, arkada, djedovski štap, ruke, sidro, turnir, kolo, lov, pojedinačne ljudske figure, figure životinja, te ostale scene.[5][6] Oblast Kupresa kao i nešto južnije Duvanjsko polje, krasi dalmatinski tip sljemenjaka koji se izvorno javlja u kasnosrednjovjekovnim grobljima CetinaCetinske i ImotskiImotske krajine, prethodeći pojavi istog oblika u poljima zapadne i jugozapadne Bosne.

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Nekropola se sastoji iz dva dijela, Donja i Gornja nekropola. Na dijelu Donja nekropola nalazi se skupina od 43 stećka (20 ploča, 20 sanduka i 3 sljemenjaka)[7], dobro obrađenih i postavljenih po pravcu sjeverozapad-jugoistok. [4] Ukrašeno je 18 primjeraka, i to 5 ploča, 10 sanduka i 3 sljemenjaka. Na dijelu Gornja nekropola smješteno 25 stećaka, bez određenog sistema po pravcu istok-zapad. Oko nekropole, na sve strane, ima dosta većeg i manjeg kamenja, tako da su stećci uklopljeni u okolinu.

Najčešći motivi su vrpce i bordure, rozete, križevi i polumjeseci, a potom se javljaju biljne stilizacije u vidu ljljana, scene lova i kola, ruka s mačem, 2 žene, čovjek s konjem, povijena lozica i tordiran kružni vijenac. Kamenolom za stećke bio je u neposrednoj blizini.

Izvjestan broj stećaka gotovo u potpunosti utonuo, jedan dio je prevrnut. Većina stećaka prekrivena je mahovinom i lišajevima, a dio je vidno oštećen pukotinama

Na udaljenosti od 800 metara su još dvije nekropole, Trišića njiva i Konopi, a zapadno na brdu Crljenica je nekropola sa 25 stećaka.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Dubravko Lovrenović, Sarajevo, 2009 -STEĆCI - BOSANSKO I HUMSKO MRAMORJE SREDNJEG VIJEKA [1]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]