Naučni časopis
Naučni časopis je periodično izdanje čija svrha je unaprijediti nauku, najčešće objavljivanjem novih istraživanja. Većina časopisa je usko specijalizirana na neko područje nauke, iako neki časopisi kao što je «Nature» obrađuju teme iz šireg područja nauke. Historija naučnih časopisa počinje 1665. godine kada su francuski «Journal des scavans» i engleski «Philosophical Transactions of the Royal Society» počeli periodično objavljivati rezultate istraživanja. Otada se broj naučnih časopisa počeo znatno povećavati. Članci u naučnim časopisima predstavljaju najnovija istraživanja i rezultate u području koje časopis pokriva. Često su neshvatljivi svima osim istraživačima određenog područja i naprednim studentima.
Postoji nekoliko tipova članaka u naučnom časopisu, iako točna terminologija i definicije variraju ovisno o područjima o kojima govore i o samom naučnom časopisu. Unatoč tome naučni časopisi često uključuju takozvane "komunikacije", koje predstavljaju kratke opise važnih trenutnih istraživanja, a uključene su u trenutno izdanje jer su smatrane hitnima; "istraživačke bilješke", koje su smatrane manje važnima ili hitnima od "komunikacija", a opisuju trenutna istraživačka saznanja. Jedan od tipova je i "članak" (Scholarly paper), koji se proteže na pet do dvadeset stranica i predstavlja potpuni opis trenutnih istraživačkih saznanja. U «člancima» postoje znatne varijacije između naučnih područja i časopisa, jer postoje i matematički članci i članci iz računalne nauke koji su dugački i do 80 stranica. «Dodatni članci» sadrže veliki udio tabličnih podataka koji su rezultat trenutnog istraživanja, a mogu biti kratki ili u stotinama stranica većinom s numeričkim podacima. Neki naučni časopisi takvu vrstu podataka objavljuju elektroničkim putem na internetu. "Pregledni članci" (Review articles) ne pokrivaju određeno istraživanje, nego skupljaju rezultate mnogih drugih članaka s određenom temom u suvisli tekst o stanju područja nauke o kojem se govori. Pregledni članci dobavljaju informacije o temi i omogućuju upućivanje naučnih obavijesti originalnom istraživanju.
Oblik naučnih članaka može se jako razlikovati od časopisa do časopisa. Unatoč tome, mnogi od njih slijede IMRAD shemu, koju je preporučio «International Committee of Medical Journal Editors» (ICMJE). Takvi članci započinju s kratkim pregledom (takozvani abstract), koji zauzima od jednog do četiri sažetog odlomka. Uvod opisuje pozadinu istraživanja uključujući i rasprave o sličnim istraživanjima. Eksperimentalni dio ili takozvani materijali i metode pokazuju kako se istraživanje odvijalo. Rezultati i rasprava dio su naučnog časopisa koji prikazuju posljedice i smisao istraživanja. Na kraju dolazi zaključak, koji naučno istraživanje smješta u kontekst i opisuje načine daljnjeg istraživanja. Neki časopisi poput «Science-a» uključuju u formu časopisa i dio s vijestima u kojem su opisane naučne promjene. Ti članci su obično pisani od strane naučnih novinara, a ne samih naučnika.
Jedna od formi elektroničkog izdavaštva je istovrijedan uobičajenom časopisu na papiru. Od 2006. godine gotovo svi naučni časopisi imaju objavljenu svoju elektronički verziju; a neki su se čak i ograničili samo na elektroničko izdavaštvo svog naučnog časopisa. Mnoge knjižnice kupuju elektroničku verziju časopisa, a uobičajenu verziju časopisa («papirnu») potražuju samo kad se radi o najtraženijim naslovima. Postoji određena odgoda od nekoliko mjeseci prije nego se časopis objavi uobičajenim putem, što «papirne» časopise čini ne baš idealnim formatom za objavljivanje najnovijih istraživanja. Zato mnogi izdavači odmah objavljuju elektroničku verziju časopisa, jer pritom nije potrebna odgoda kao u časopisu papirnog formata.
Mnogi naučnici i knjižničari dugo su protestirali protiv cijene naučnih časopisa. Kako bi omogućili istraživačima elektronički pristup časopisu, sveučilišta kupuju dozvolu za pristup određenoj lokaciji, čime se ostvaruje pristup časopisima bilo gdje unutar sveučilišta. To može biti vrlo skupo, ponekad čak i skuplje od uobičajenog izdanja časopisa, iako se to odražava na broju ljudi koji koriste taj pristup. Tako na primjer uobičajeno izdanje časopisa košta samo određenu osobu koja časopis kupuje, dok elektroničkom časopisu pristup ima mnogo više ljudi. Zabrinutost oko cijene i otvorenog pristupa časopisu dovela je do stvaranja časopisa s besplatnim pristupom kao na primjer «Public Library of Science family», i časopisa s djelomično otvorenim i manje plaćenim pristupom, kao na primjer «Journal of High Energy Physics»
U većini slučajeva autor članka mora prenijeti autorsko pravo izdavaču časopisa. Izdavači smatraju da je to potrebno kako bi zaštitili autorova prava. Mnogi autori smatraju taj običaj nezadovoljavajućim, i željeli bi zadržati prava za sebe, a izdavaču dati neopozivu dozvolu objavljivanja. Neka od prava autora članaka su i pravo na ponovnu upotrebu dijelova časopisa u autorovom budućem radu, i distribuiranje ograničenog broja kopija.
