Napad na Univerzitetski koledž u Garissi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Napad na Univerzitetski koledž u Garissi
LokacijaGarissa, Kenija
Koordinate0°26′56″S 39°39′43″E / 0.449019°S 39.661925°E / -0.449019; 39.661925
Datum2. aprila 2015.
05:30 (lokalno vrijeme)
Metakršćanski studenti
Vrsta napadauzimanje talaca, pucnjava, masovno ubojstvo
OružjeAK-47-ice i eksplozivni pojasi
Mrtvih152 (uključujući 4 napadača)
Ranjenih79
PočiniteljiAl-Šabab

Napad na Univerzitetski koledž u Garissi, oružani napad koji su počinili šababovci na Univerzitetskom koledžu u Garissi u Keniji 2. aprila 2015., ubivši pritom najmanje 148[1] i ranivši najmanje 79 ljudi. Militantna grupa Al-Šabab, kojoj su naoružani napadači po vlastitu priznanju pripadali, preuzela je odgovornost za napad. Naoružani napadači uzeli su nekoliko studenata za taoce, oslobodivši muslimane i zadržavši kršćane. Opsada je završila isti dan nakon što su četvorica napadača bila ubijena. Petorica ljudi poslije su bila uhićena zbog povezanosti s napadom, a ponuđena je i nagrada onomu tko uhiti osumnjičena organizatora.

Napad je bio najsmrtonosniji u Keniji još od bombaških napada na ambasade SAD-a 1998.[2] U njemu je bilo više žrtava nego u napadima u Mombasi 2002., napadu na trgovački centar Westgate 2013.,[3] bombaškim napadima na autobuse u Nairobiju 2014., bombaškim napadima u Gikombi 2014. i napadima u Lamuu 2014.

Pozadina[uredi | uredi kod]

Garissa, koja se nalazi u Sjeveroistočnoj provinciji oko 200 km od granice sa Somalijom, smatrala se »jednom od najsigurnijih točaka u regiji«. Ondje su se nalazili i vojarna i policijsko sjedište.[4] Al-Šabab, multietnička militantna grupa bazirana u Somaliji s vezama s Al-Kaidom, u dvije godine prije ovog događaja ubio je bio u Keniji više od 200 ljudi. Ovi su napadi značajno utjecali na kenijsku turističku industriju,[2] iako su i prije postojanja Al-Šababa pri napadima u Mombasi 2002. cilj također bili turisti. Prije toga mnogi su napadi militantnih grupa bili izvan glavnih urbanih centara.[4]

Diplomati i analitičari također su kritizirali policijsku strategiju kenijskih sigurnosnih snaga, koju su opisali kao nezgrapnu i koja je uključivala indiskriminantna masovna uhićenja somalijskih rezidenata. Dodatno su upozorili da će takva taktika čišćenja samo rezultirati stvaranjem resantimana među muslimana čime će Al-Šababu pružiti priliku da kapitalizira takvu situaciju.[5]

Prije ovog napada bilo je objavljeno da su postojala »snažno izražena upozorenja o prijetnji većem univerzitetu«.[4] Grace Kai, student na obližnjem koledžu, kazao je da su »stranci bili uočeni u gradu Garissi i da ih se sumnjiči da su teroristi« i potom »u ponedjeljak [30. marta 2015.] ravnatelj našeg koledža rekao nam je... da su stranci uočeni na našem koledžu«; u četvrtak, dok su koledži bili zatvoreni i njihovi studenti bili poslani domovima, napadnut je bio univerzitet koji je ostao otvoren.[2]

Napad se dogodio dan nakon što je kenijski predsjednik Uhuru Kenyatta bio kaznio Ujedinjenu Kraljevinu i Australiju zato što su obnovile putna upozorenja o sigurnosnim prijetnjama u Keniji.[5]

Napad i uzimanje talaca[uredi | uredi kod]

Napad je počeo oko 05:30 po lokalnom vremenu kada je otpočela razmjena vatre između naoružanih napadača i policije koja je čuvala univerzitet. Dva su čuvara bila ubijena na ulazu.[6] Vojnici su spasili 20 studenata, uključujući Collinsa Wetangulu, koji je opisao prisustvo najmanje petorice maskiranih, naoružanih napadača, kao i to da kršćane »ubijaju na licu mjesta«.[7] Ostali preživjeli naveli su da su naoružani napadači pozivali studente da iziđu iz skrovišta i da legnu licem prema tlu, no potom su ih pogubili nakon što bi studenti to učinili.[8]

Izvedene su Kenijske obrambene snage i ostale sigurnosne agencije.[9] Opkolile su i zapečatile univerzitet da bi žestoko navalile na naoružane napadače, a ministarstvo unutarnjih poslova i Kenijski nacionalni centar za operacije u katastrofama izvijestili su da su tri od četiriju studentskih domova bili evakuirani.[2] Michael Bwana, još jedan student koji je uzmaknuo, kazao je da »većina ljudi koja je ostala unutra jesu djevojke«, misleći na preostali studentski dom za koji se vjerovalo da ga naoružani napadači koriste kao skrovište.[7]

Opsada je završila nakon otprilike 15 sati,[2] kada su odmah po sumraku bila ubijena četvorica naoružanih napadača.[7] Maskirani napadači baratali su AK-47-icama i bili su opasani eksplozivima. Nakon što su ih kenijske snage upucale, naoružani su napadači eksplodirali »poput bombi«.[7] Nije jasno jesu li napadači namjerno detonirali eksplozive ili su eksplozije bile potaknute paljbom sigurnosnih snaga.[6]

Od 148 poginulih osoba studenata je bilo 142, a vojnika i policijskih službenika po 3.[1] Oko 587 studenata pobjeglo je, a 79 studenata bilo je ozlijeđeno. Vlasti su kazale da su to bili svi studenti.[6]

Počinitelji i motiv[uredi | uredi kod]

Jedan je preživjeli student kazao da su naoružani napadači govorili svahili i ustvrdio da su bili povezani s grupom Al-Šababom.[7] Grupa je poslije preuzela odgovornost za napad.[10] Glasnogovornik grupe, Sheikh Ali Mohamud Rage, rekao je što se tiče ovih situacija da »kada su naši ljudi stigli, pustili su muslimane«, no za taoce su zadržali kršćane. Rage je također rekao da njegovi ljudi imaju »misiju ubiti one koji su protiv Šababa« i da je »Kenija u ratu sa Somalijom«, referirajući se na prisustvo kenijskih trupa u misiji Afričke unije u Somaliji (AMISOM).[10] Drugi glasnogovornik ustvrdio je da je Al-Šabab napao instituciju zato što je ona bila »na muslimanskoj zemlji koloniziranoj od nemuslimana«.[11] Poslije toga, 4. aprila Al-Šabab izdao je priopćenje u kojem se izriče da je motiv napada bio »osvetiti smrti hiljade muslimana ubijenih od ruku kenijskih sigurnosnih snaga« i u južnoj Somaliji, gdje su postavljene kenijske snage u sklopu AMISOM-a, i u samoj kenijskoj Sjeveroistočnoj provinciji većinski naseljenoj etničkim Somalijcima.[8] Jedan je osumnjičeni napadač tijekom opsade uhićen pri bijegu iz ovog područja.[7] Nakon što je opsada okončana, druga dva osumnjičena napadača pronađena su na kampusu i uhićena, od kojih je jedan bio Tanzanijac i nije imao nikakve veze s univerzitetom.[1]

Kenijska vlada imenovala je građanina somalijskog porijekla, Mohameda Mohamuda (alias Sheikh Dulayadayn, Gamadhere ili Mohamed Kuno) mozgom u pozadini napada i ponudila je nagradu od 20 miliona kenijskih šilinga (215.000 $) onomu tko ga uhiti.[8] Od 1993. do 1995. Mohamud je radio u zakladi Al-Haramein, a potom je poučavao i bio ravnatelj medrese Nadžah u Garissi.[12][13] Lokalni mediji povezuju Mohamuda s dvama odvojenim napadima Al-Šababa u području Mandere 2014.[8]

Dana 4. aprila Ministarstvo unutarnjih poslova Kenije objavilo je da su privedena petorica muškaraca osumnjičena za umiješanost u napad. Smatra se da su njih trojica, kenijski državljani somalijskog porijekla, bili organizatori. Presretnuti su bili pri pokušaju ulaska u Somaliju. Preostali privedenik bio je zaštitar na univerzitetu; također kenijski državljanin somalijskog porijekla, smatra se da je olakšao ulazak u instituciju. Posljednji osumnjičenik, Tanzanijac imena Rashid Charles Mberesero, sumnjičio se da je bio među naoružanim napadačima. Navodno je bio pronađen kako se skriva u potkrovlju i nosio je streljivo.[5]

Posljedice[uredi | uredi kod]

Do 16. aprila određeni su bili od 18.30 do 6.30 sati policijski satovi u Garissi i trima ostalim okruzima (Wajir, Mandera i rijeka Tana) blizu kenijske granice sa Somalijom.[2][3]

Al-Šabab se također u svojoj izjavi od 4. aprila kenijskoj javnosti obratio na engleskom kazavši da se »po dopuštenju Alaha« Al-Šabab »neće pokolebati« »sve dok vaša vlada ne prestane svoju opresiju i sve dok sve muslimanske zemlje ne budu oslobođene kenijske okupacije« i da će kenijska javnost i dalje biti meta u »školama, uiverzitetima, radnim mjestima, pa i u svojim domovima« zbog »ispričavanja na opresivnom postupanju vaše vlade time što se nisu podigli glas protiv toga« i zbog »osnaživanja njihove politike time što su ih izabrali«.[8]

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 „Kenya al-Shabab attack: Security questions as Garissa dead mourned”. BBC News. Pristupljeno 3. aprila 2015. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Honan, Edith. „Al Shabaab storms Kenyan university, 14 killed”. Reuters. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-02. Pristupljeno 2. aprila 2015. 
  3. 3,0 3,1 Mutambo, Aggrey; Hajir, Abdimalik (2. aprila 2015.). „147 killed as Garissa University College attacked by gunmen”. The EastAfrican. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-02. Pristupljeno 3. aprila 2015. 
  4. 4,0 4,1 4,2 Zirulnick, Ariel. „Kenya university attack puts security capabilities under fresh scrutiny (+video)”. Christian Science Monitor. Pristupljeno 3. aprila 2015. 
  5. 5,0 5,1 5,2 „Kenya Arrests Five in Deadly al Shabaab Attack on University”. Reuters. 4. aprila 2015.. Pristupljeno 4. aprila 2015. 
  6. 6,0 6,1 6,2 „Kenya attack: Garissa University assault 'killed 147'”. BBC News. 2. aprila 2015. Pristupljeno 2. aprila 2015. 
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 7,5 Odula, Tom; Muhumuza, Rodney; Senosi, Khalil (2. aprila 2015). „Al-Shabab militants kill 147 at university in Kenya”. Associated Press. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-02. Pristupljeno 2. aprila 2015. 
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 „Somalia's Shebab warn Kenyan public of 'long, gruesome war'”. AFP. 4. aprila 2015.. Pristupljeno 4. aprila 2015. 
  9. „Al-Shabab: Christian hostages held in Kenya university”. Al Jazeera. 2. aprila 2015. Pristupljeno 2. aprila 2015. 
  10. 10,0 10,1 „Al Shabab massacres 147 Kenyan students”. Agence France-Presse. 2. aprila 2015. Pristupljeno 3. aprila 2015. 
  11. „More than 70 dead in Al-Shabaab attack on Kenyan college, as Christians reportedly held hostage”. FoxNews. Pristupljeno 2. aprila 2015. 
  12. „Government names a Kenyan and a former teacher Mohamed Kuno as Garissa University College attack mastermind”. Daily Nation (Kenya). 28. marta 2015.. Pristupljeno 28. februara 2015. 
  13. „Sh20 Million Bounty for Garissa Attack Mastermind Mohamed Gamadhere”. Capital FM News. 28. marta 2015.. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-03. Pristupljeno 28. februara 2015.