Mucijan

Gaj Licinije Mucijan (Gaius Licinius Mucianus, 1. vijek) bio je rimski vojskovođa i velikodostojnik iz doba prijelaza iz Julijevsko-Klaudijevske u Flavijevsku dinastiju. Karijeru je započeo u doba cara Klaudije|Klaudija kada je pod Korbulonom služio u Armeniji. Godine 65. je pod Neronom služio kao konzul. Neron ga je sljedeće godine poslao za guvernera Sirije, ali je smijenjen zbog neuspjeha da uguši ustanak Jevreja. Na njegovo mjesto je postavljen Vespazijan, koji ga je zadržao kao savjetnika. U Godini četiri cara su nakon Galbine smrti obojica izrazila vjernost caru Otonu; poslije Otonove smrti je upravo Mucijan nagovorio Vespazijana da digne ustanak protiv novog cara Vitelija. Vespazijan mu je tada povjerio da s vojskom napreduje kroz Malu Aziju i Balkan prema Rimu; tamo je stigao dan nakon Vitelijeve smrti, zatekavši Vespazijanovog sina Domicijana kako vodi državne poslove. Mucijan je sve do Vespazijanovog dolaska i službenog preuzimanja prijestolja služio kao siva eminencija, a nakon toga je za svoju vjernost nagrađen mjestom suffect konzula 70. i 72. O njemu nakon toga nema spomena, te se pretpostavlja da je umro.

Mucijan je također bio autor niza zbirki govora iz republikanskog perioda, kao i vlastitih memoara i knjige u kojoj se opisuju geografija i običaji naroda Istoka, a što je poslužilo kao izvor Pliniju Starijem.