Milka Grgurova-Aleksić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Milka Grgurova-Aleksić
Milka Grgurova-Aleksić (1871)
Rođenje(1840-02-14)14. 2. 1840.
Sombor, Austrijsko carstvo
Smrt25. 3. 1924. (dob: 84)
Beograd, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Zanimanjeglumica

Milka Grgurova-Aleksić (Sombor, 14. februar 1840Beograd, 25. mart 1924) je bila srpska glumica.

Biografija[uredi | uredi kod]

Debitovala je 1864. ulogom Ljubice u predstavi Mejrima pri gostovanju Srpskog narodnog pozorišta u Vinkovcima.[1] Od 1. oktobra 1868. do penzionisanja 11. marta 1902. bila je član Narodnog pozorišta u Beogradu. Ostala je zapamćena po svojim interpretacijama dramskih i tragičnih likova. „Mlada, lepa žena, plave kose i očiju, osvajala je ona svojom umetničkom igrom, a naročito zanosila svojim glasom, mekim, toplim i prijatnim.“[2] Posle penzionisanja pojavila se još samo jednom na sceni 1912. godine u ulozi kraljice Jakvatine.[3]

U Beogradu se udala za Konstantina Aleksića, bivšeg ruskog carskog i gardijskog oficira. Posle nekoliko godina muž joj je umro i ona mu je posvetila zbirku svojih pripovedaka „Pripovetke Milke Aleksić-Grgurove“ (Državna štamparija Kraljevine Srbije, Beograd 1897, 125 strana).

Sahranjena je na Novom groblju u Beogradu.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Borivoje S. Stojković: „Velikani srpskog pozorišta“, Beograd - Valjevo 1983, 365 strana. (članak „Milka Grgurova“ str. 11-24.)
  • Vera Crvenčanin: „Svitanja i suton Milke Grgurove“, Muzej pozorišne umetnosti, Beograd 2003, 367 strana, ISBN 86-80629-18-9

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Raško V. Jovanović, „Pozorište i drama“, „Vuk Karadžić“, Beograd, 1984, str. 110
  2. Kosta N. Hristić: „Zapisi starog Beograđanina“, Nolit, Beograd 1989, str. 289, ISBN 86-19-01637-7
  3. Kosta Dimitrijević: Milka Grgurova srpska Sara Bernar, u godišnjaku „Danica 2011“, str. 337-340, izdaje Vukova zadužbina, Beograd 2010.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]