Meteorološka postaja

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Meteorološka stanica)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Automatska meteorološka postaja

Meteorološka postaja je ustanova meteorološke službe koja služi za meteorološka promatranja radi proučavanja vremena i klime, te za druga znanstvena istraživanja koja su od značaja za sve grane ljudske djelatnosti, naročito za poljoprivredu, šumarstvo, vodoprivredu i promet. U okviru Svjetske meteorološke organizacije služe za međunarodnu razmjenu podataka za proučavanje Zemljine atmosfere kao cjeline.

Podjela[uredi - уреди | uredi izvor]

Ovisno o veličini, organizaciji i opremljenosti meteorološke službe, podjela u pojedinim zemljama veoma je različita, a najčešća je prema namjeni.

Prema namjeni, obično se dijele na sinoptičke, zrakoplovne, klimatološke, agrometeorološke, oborinske i specijalne.

Sinoptičke meteorološke postaje[uredi - уреди | uredi izvor]

Sinoptičke meteorološke postaje sudjeluju u dnevnoj izvještajnoj službi i dnevnoj međunarodnoj razmjeni meteoroloških podataka za potrebe prognoze vremena radi osiguranja prometa u zraku, na kopnu, moru, jezerima i rijekama, kao i drugih gospodarstvenih djelatnosti. One mogu biti površinske (kopnene i brodske) i visinske (pilotbalonske, radiosondažne, kombinirane, avionske i orbitalne).

Površinske meteorološke postaje[uredi - уреди | uredi izvor]

Meteorološka postaja

Površinske meteorološke postaje služe za meteorološka promatranja i mjerenja u prizemnom sloju atmosfere. Promatranja se vrše u vrijeme određeno međunarodnim dogovorom (u 00, 06, 12 i 18 sati po svjetskom vremenu).

Postaje promatraju mnogobrojne elemente: oborine, stanje tla odnosno mora, maksimalne i minimalne temperature, brzinu i smjer vjetra, vidljivost, sadašnje i prošlo stanje vremena, atmosferski tlak i njegove promjene, rosište i oblačnost (količinu, vrstu, visinu baze, smjer i brzinu kretanja oblaka). Svi ti elementi promatraju se i mjere instrumentima i vizualno, bilježe u dnevnik i dostavljaju nadležnoj meteorološkoj službi. Radi bržeg dostavljajnja telekomunikacijama, podaci se kodiraju. Osim svakodnevnih, šalju se i mjesečni izvještaji u pisanom obliku nacionalnim klimatološkim centrima.

Mnoge od tih postaja vrše još 4 dopunska promatranja, u intervalima od po 3 sata (03, 09, 15 i 21 h po svjetskom vremenu). Podatci međunarodnog značaja šalju se na pogodan način svim zainteresiranim postajama u svijetu i unose na sinoptičke karte sitnih razmjera.

  • Kopnene meteorološke postaje locirane su na kopnu i mogu biti osnovne (glavne) i dopunske (obične) - razlika između njih je u popunjenosti meteorološkim instrumentima i kompletnosti meteoroloških izvještaja koje sastavljaju. Posebnu vrstu tih postaja čine automatske meteorološke postaje, koje se najčešće postavljaju u polarnim, pustinjskim, planinskim i drugim teško pristupačnim predjelima. Rad im je potpuno automatiziran, tako da rade bez prisustva ljudstva. Prva takva postaja postavljena je u drugoj polovici 1961. godine na Axel Heibergu, nanastanjenom otoku kanadskog Arktika, koju pokreću izotopi stroncija 90. Pojavom računala, omasovljeno je postavljanje automatskih vremenskih postaja, naročito u domovima zaljubljenika u meteorologiju.
Lokacije meteoroloških brodova u Atlantiku, označene slovima A-M
  • Brodske meteorološke postaje su oceanske meteorološke postaje smještene na meteorološkim brodovima i na brodovima-svjetionicima. Također se smještaju i na određene brodove trgovačke mornarice, koji mogu biti:
    • odabrani brodovi, snabdjeveni kompletnim meteorološkim instrumentima za promatranje i dostavljanje meteoroloških izvještaja u punom obimu,
    • dopunski brodovi, snabdjeveni ograničenim brojem meteoroloških instrumenata, a izvještaje dostavljaju u skraćenom obimu,
    • pomoćni brodovi koji nemaju specijalne meteorološke instrumente, a izvještaje dostavljaju na zahtjev ili povremeno u znatno skraćenom obimu.
Inicijativom Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva 1954. godine, uspostavljena je na Atlantskom i Tihom oceanu stalna mreža meteoroloških postaja na specijano opremljenim meteorološkim brodovima, za potrebe oceanskog zrakoplovnog i pomorskog prometa. Za meteorološko promatranje brodovima trgovačkih mornarica u 1971. godini bilo je angažirano ukupno 5597 brodova iz 38 zemalja članica Svjetske meteorološke organizacije.
Za razliku od trgovačkih brodova, namjenski meteorološki brodovi nisu izbjegavali nepovoljne vremenske situacije i pokazali su izuzetno korisnim kao značajan izvor informacija za proučavanje vjetrova i valova. Kako su vremenom većinu funkcija preuzeli sateliti, zrakoplovi i postaje na bovama, kao efikasniji ili jeftiniji sustavi, namjenski meteorološki brodovi su povučeni iz upotrebe. Dogovor je okončan 1990. godine, a zadnji brod u sustavu (na lokaciji "M") bio je norveški MS Polarfront, koji je s radom prestao 1. siječnja 2010. godine. Vremenske informacije s trgovačkih brodova se i dalje prikupljaju.

Visinske meteorološke postaje[uredi - уреди | uredi izvor]

Visinske meteorološke postaje vrše meteorološka mjerenja u slobodnoj atmosferi. Te postaje najčešće dobijaju nazive prema uređajima s kojima su opremljene:

  • Pilotbalonske postaje koje služe za mjerenje smjera i brzine vjetra na visini pilotbalonima,
  • Radiosondažne postaje za mjerenje tlaka, temperature i vlažnosti zraka na visini radiosondama,
  • Radiovjetar postaje za mjerenje smjera i brzine vjetra na visini pilotbalonima s radarskim odbijačem ili radioodašiljačem i njihovim praćenjem sa zemlje radarima ili radiogoniometrima,
  • Kombinirane radiosondažne i radiovjetar postaje.
  • Avionske meteorološke postaje čine avioni specijalno opremljeni meteorološkim instrumentima, koji obavljaju izviđačke letove radi popune praznina u promatranju brodskih meteoroloških postaja, a služe i za otkrivanje i praćenje harikena, tornada i za druga meteorološka mjerenja. Prema međunarodnom dogovoru i svi avioni na međunarodnim zračnim linijama vrše meteorološka promatranja, dostavljaju ih kontroli letenja, koja ih dalje šalje meteorološkoj službi. U tu kategoriju spadaju i meteorološke postaje na bespilotnim letjelicama i specijalnim meteorološkimm balonima.
  • Orbitalne meteorološke postaje su, pored raznih meteoroloških instrumenata, opremljene foto i televizijskim kamerama za meteorološka promatranja iz svemira.

Zrakoplovne meteorološke postaje[uredi - уреди | uredi izvor]

Zrakoplovne meteorološke postaje namijenjene su za promatranje i sastavljanje meteoroloških izvještaja za uporabu u međunarodnom zračnom prometu. Promatranja se vrše svaki sat ili svakih pola sata.

Klimatološke meteorološke postaje[uredi - уреди | uredi izvor]

Klimatološke meteorološke postaje promatranjem i mjerenjem prikupljaju podatke o vremenskim prilikama i klimi u određenoj oblasti.

Agrometeorološke postaje[uredi - уреди | uredi izvor]

Agrometeorološke postaje služe za meteorološka i biološka promatranja i mjerenja za upoznavanje utjecaja vremena i klime na razne poljoprivredne kulture.

Oborinske meteorološke postaje[uredi - уреди | uredi izvor]

Oborinske meteorološke postaje služe za promatranje i bilježenje vrste i oblika oborina, njihovog intenziteta (količine) i trajanja, kao i za praćenje drugih značajnih promjena vremena.

Specijalne meteorološke postaje[uredi - уреди | uredi izvor]

Specijalne meteorološke postaje obuhvaćaju promatranja i mjerenja za naročite potrebe: mjerenje ozona, ugljičnog dioksida, aerosola i drugih sastojaka atmosfere, mikroklimatološka mjerenja i mjerenja radioaktivnosti zraka.

Sastav postaja[uredi - уреди | uredi izvor]

Sve sinoptičke, zrakoplovne, klimatološke, agrometeorološke i neke specijalne meteorološke postaje sastoje se od meteorološkog kruga u kojem su postavljeni osnovni instrumenti za meteorološka promatranja i mjerenja, te zgrade meteorološke postaje. Ovisno o tipu, postaja je popunjena potrebnim ljudstvom.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Vojna enciklopedija, drugo izdanje, knjiga 5, strana 434. Vojnoizdavački zavod Beograd, 1973.
  • "Hrvatska opća enciklopedija", knjiga 7, str. 262, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2005. ISBN 953-6036-37-1

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]