Medijski cirkus

Izvor: Wikipedia
Kamere i repoteri ispred stana gdje živi Dominique Strauss-Kahn, nedugo nakon vijesti o optužbi za seksualno zlostavljanje.

Medijski cirkus (engleski: media circus, rjeđe medijski hype, ili jednostavno hype, je pežorativni izraz koji opisuje situacije u kojima masovni mediji prate neki događaj ili fenomen intenzitetom koji mu daje daleko veću važnost nego što on to objektivno zaslužuje, odnosno, u nastojanju da javnosti daju što brže i "sočnije" informacije potpuno iskrivljuju opću predodžbu o njemu. Medijski cirkus se kao izraz prvi put počeo koristiti 1970-ih [1], iako se njime mogu opisati fenomeni i medijska praksa koja postoji od samog nastanka masovnih medija.

Medijski cirkusi najčešće izazivaju događaji koji su svakodnevni, banalni i rutinski, ali ih određeni neuobičajeni detalj čini "posebnima", odnosno potencijalno atraktivnima za najširu publiku; to se obično odnosi na specifičnu ranjivost, fizičku atraktivnost ili slavno ime sudionika, seksualnu komponentu događaja, bizarnost ili kombinaciju svih tih faktora. Razvoju medijskog cirkusa je značajno doprinio razvoj tehnologije, odnosno 24-satni ciklus vijesti zbog koga suparničke medijske kuće - TV stanice i Internetski portali - nastoje jedni druge preteći u objavljivanju što atraktivnijih i senzacionalnijih vijesti.

Negativne posljedice medijskog cirkusa se prvenstveno odnose na osobe koje postaju njegovim predmetom, odnosno posljedice po njihovu privatnost, bezbjednost, duševno zdravlje ili karijeru; potom na otežano ili onemogućeno obavljanje javnih aktivnosti koje bi se inače obavljale sasvim normalno i kvalitetno bez medijske pažnje; najčešća kritika se odnosi na medijske cirkuse koji pažnju javnosti, a i samih medija, potpuno skreću s daleko važnijih, ali medijski manje atraktivnih društvenih problema.

Primjeri[uredi - уреди]

V. također[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Lynn Haney (1976). Chris Evert, the Young Champion.