Mecije Fufecije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Metije Fufecije (latinski: Mettius Fufetius) je bio kralj drevnog latinskog grada Alba Longa. Na tom je mjestu naslijedio Gaja Kluilija.

Tit Livije navodi kako je Metije bio u savezu s Rimom, ali je krišom potakao Fidence da napadnu Rimljane. Kada je došlo do bitke između Rimljana i Fidenaca, Metije nije došao u pomoć Rimljanima, nego je s vojskom s obližnjeg brda promatrao bitku nastojeći da se pridruži pobjedniku.

Kada su Rimljani pod kraljem Tulom Hostilijem ipak pobijedili, Fufecije je uhvaćen, a Hostilije ga je odlučio okrutno kazniti za izdaju. Rekavši kako je Fufecije rastrgnut između vjernosti prema dva grada, naredio je da mu se svaka ruka veže za jednu od dvokolica i tako rastrgne. Nakon toga se sudbina Fufecija navodila svim rimskim saveznicima kao upozorenje da im uvijek budu vjerni.

Tu je legendu nešto kasnije Vergilije spomenuo u svojoj Enedi.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]