Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije
RainbowFLASH.jpg
IDAHO, proslava u Sankt Peterburgu 2009.
datum 17. maja
sljedeći put 17. maja 2015.
frekvencija godišnja

Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije, godišnji praznik koji se obilježava 17. maja s ciljem koordinacije međunarodnih događanja kojima se podiže svijest o kršenjima LGBT prava i potiče interes za LGBT prava širom svijeta. Na 9. izdanju održanu 2013. komemoracije su bile održane u gotovo 120 zemalja, u svim regijama svijeta.

Osnivači Međunarodnog dana borbe protiv homofobije uspostavili su Odbor za Međunarodni dan borbe protiv homofobije radi koordinacije samoniklih akcija u različitim zemaljama, promocije ovog dana i lobiranja za službeno priznanje 17. maja. Datum Međunarodnog dana borbe protiv homofobije odabran je bio u sjećanje na odluku Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) kojom je 1990. homoseksualnost uklonjena iz Međunarodne klasifikacije bolesti.[1]

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Louis-Georges Tin, osnivač Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije[2]

Dan je začet 2004. Godinu dana duga kampanja kulminirala je prvim Međunarodnim danom borbe protiv homofobije 17. maja 2005. 24 000 pojedinaca zajedno s organizacijama poput Međunarodne asocijacije lezbijki i gejeva (ILGA), Međunarodne komisije za ljudska prava gejeva i lezbijki (IGLHRC), Svjetskog kongresa GLBT Židova i Koalicije afričkih lezbijki potpisalo je poziv radi potpore »Inicijativi za IDAHO«. Aktivnosti određene za taj dan održane su bile u mnogim zemljama, uključujući prva LGBT događanja održana u Kongu, Kini i Bugarskoj.

Godine 2009. nazivu kampanje bila je pridodana transfobija, a aktivnosti su te godine bile prvenstveno fokusirane na transfobiju, nasilje i diskriminaciju prema transrodnim ljudima. U suradnji s LGBT organizacijama nova je peticija bila pokrenuta 2009. i podržalo ju je više od 300 NVO-a iz 75 zemalja, ali i tri nobelovca (Elfriede Jelinek, Françoise Barré-Sinoussi i Luc Montagnier). U predvečerje 17. maja 2009. Francuska je postala prva zemlja u svijetu koja je transrodne probleme službeno skinula sa svoje liste mentalnih bolesti.[3][4]

Francuz Louis-Georges Tin bio je osnivač ovog dana, a kao sekretar Komiteta za IDAHO djelovao je do svoje ostavke u septembru 2013. Na tom mjestu naslijedila ga je međunarodno priznata venecuelanska aktivistkinja za transrodna prava, advokatkinja i profesorica prava Tamara Adrian.

Louis-Georges Tin i dva druga člana Komiteta za IDAHO počeli su štrajk glađu u junu 2012. radi apela francuskom predsjedniku Hollandeu da uvede UN-ovu rezoluciju o dekriminalizaciji homoseksualnosti.[5]

U Francuskoj je istospolni brak legaliziran od 18. maja 2013., nakon što je odluka o tome objavljena 17. maja.[6]

Ciljevi i aktivnosti[uredi - уреди | uredi kôd]

Glavna svrha mobilizacijâ u povodu 17. maja jest podići svijest o nasilju, diskriminaciji i represiji prema LGBT zajednicama širom svijeta, što zauzvrat pruža priliku za poduzimanje akcije i uključivanje u dijalog s medijima, donositeljima politika, javnim mnijenjem i širim civilnim društvom.

Jedan od navedenih ciljeva 17. maja jest stvoriti događaj koji će na globalnoj razini biti vidljiv bez potrebe da se prilagodi nekom specifičnom tipu akcije.[7] Ovaj decentralizirani pristup potreban je zbog raznolikosti socijalnih, religijskih, kulturnih i političkih konteksta u kojima dolazi do kršenja prava.

17. maja u svijetu[uredi - уреди | uredi kôd]

U dugine boje obojen pješački prijelaz u Poreču u Hrvatskoj u povodu MDBPHBT-a 2014.

Ovaj dan posebice je snažan u Evropi i Latinskoj Americi, gdje se komemorira javnim događanjima u gotovo svim zemljama.[8] 17. maja obilježava se također u mnogim zemljama u svim regijama svijeta, a 2013. bio je obilježen u 32 zemlje od 76 zemalja u svijetu[9] u kojima su istospolne zajednice kriminalizirane.[8]

Uobičajene akcije uključuju ulične marševe velikih razmjera, parade i festivale. Na primjer, na Kubi je Mariela Castro protekle tri godine predvodila veliku uličnu paradu u čast 17. maja. Godine 2013. u Čileu je 50 000 ljudi zauzelo ulice radi obilježavanja 17. maja, a u Santiagu je bio održan VIII. marš jednakosti.[10]

Umjetnička i kulturna događanja također su uobičajena. Na primjer, bangladeški aktivisti organizirali su muzički festival »Love Music Hate Homophobia« 2013.[11] Albanski LGBT aktivisti organizirali su 2012. i 2013. godišnji Bike (P) Ride za 17. maja na ulicama glavnog grada Tirane.[12] Godine 2013. Komitet za IDAHO pozvao je na međunarodne akcije za Global Rainbow Flashmob[13] radi obilježavanja 17. maja. Aktivisti u 100 gradova u 50 zemalja sudjelovali su u raznim javnim događanjima koja su obuhvaćala puštanje balona u boji, plesne flešmobove, muzička događanja te performanse i uličnu umjetnost.[14]

Službeno priznanje[uredi - уреди | uredi kôd]

Godine 2013. kanadska organizacija Fondation Émergence utemeljila je slično događanje, Nacionalni dan protiv homofobije, a održava se 1. juna. Godine 2006. datum je bio prebačen na 17. maja radi usklađenja s međunarodnim pokretom.[15]

Godine 2006. na World Outgamesu bila je izrađena i prihvaćena Montrealska deklaracija. U njoj se zahtijevalo da Ujedinjene nacije i sve države priznaju 17. maja kao Međunarodni dan protiv homofobije.

Godine 2010. Lula, tadašnji predsjednik Brazila, potpisao je zakon koji određuje 17. maja kao Nacionalni dan protiv homofobije u njegovoj zemlji.[16][17]

Međunarodni dan protiv homofobije i transfobije također službeno priznaju Parlament EU-a, Španjolska, Belgija, UK, Meksiko, Kostarika, Hrvatska, Nizozemska, Francuska i Luksemburg. Mnoge lokalne uprave također priznaju ovaj dan, npr. provincija Quebec i grad Buenos Aires.[18]

Godine 2012. engleski grad Liverpool zajedno s organizacijom Homotopijom izradio je pionirski program događanja nazvan IDAHO 50. Događanje je poduprlo 50 vodećih organizacija sa sjedištem u Liverpoolu.[19][20][21]LinkPDF

U Meksiku je predsjedničkim dekretom od 21. marta 2014. određeno da se 17. maja obilježava kao Nacionalni dan protiv homofobije.[22] Vidi LGBT prava u Meksiku.

U nekoliko drugih zemalja (npr. Argentina, Bolivija, Australija i Hrvatska) nacionalne koalicije civilnog društva pozvale su svoje vlasti da službeno priznaju 17. maja.

Impakt[uredi - уреди | uredi kôd]

Do 2012. nekoliko je zemalja prihvatilo na federalnoj razini zakonodavstvo koje uključuje punopravno zakonsko priznanje LGBT parova što se tiče sklapanja braka, usvojenja, nasljeđivanja i osiguravajućih prava, unatoč nastojanjima pokreta 17. maja. Neke zemlje i dalje kriminaliziraju homoseksualnost ili transrodni identitet te progone LGBT osobe, ponekad nasilno. LGBT osobe u tim zemljama mogu biti ranjive na državno nasilje ili zločine iz mržnje, a LGBT organizacije ili pokreti mogu biti ranjivi na maltretiranja pod pokroviteljstvom države.

Izvješće ILGA-a objavljeno za Međunarodni dan protiv homofobije i transfobije 2009. potvrdilo je da 76 zemalja još smatra istospolne odnose nezakonitima. U sedam od tih zemalja homoseksualni su čini kažnjivi smrću. U gotovo svim zemljama transfobni zakoni ograničavaju slobodu djelovanja na način koji se ne konformira s ulogama i očekivanjima kulturno determiniranima spolom osobe određenom pri rođenju.

Vidi još[uredi - уреди | uredi kôd]

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. ↑ „May 17th is the Intl Day Against Homophobia”. Ilga.org. Arhivirano iz originala 2014-07-04. https://web.archive.org/web/20140704014026/http://ilga.org/ilga/en/article/546. Pristupljeno 3. decembra 2013. 
  2. ↑ „International Day Against Homophobia and Transphobia”. United States Embassy of London. http://london.usembassy.gov/humrts072.html. Pristupljeno 11. januara 2015. 
  3. ↑ [1]
  4. ↑ Mobilisation mondiale contre la pénalisation de l'homosexualité. Pristupljeno 11. maja 2015.
  5. ↑ IDAHO founder begins hunger strike for UN resolution on decriminalising homosexuality pristupljeno 29. juna 2012.
  6. ↑ Hollande Signs French Gay Marriage Law
  7. ↑ „MAY 17 2013 IN AUSTRALIA – EVENTS LISTINGS”. IDAHO Committee. Arhivirano iz originala 2013-10-11. https://web.archive.org/web/20131011174214/http://dayagainsthomophobia.org/may-17/. Pristupljeno 9. oktobra 2013. 
  8. ↑ 8,0 8,1 „Annual Report 2013”. Annual Report 2013. IDAHO Committee. Arhivirano iz originala 2013-10-07. https://web.archive.org/web/20131007233458/http://dayagainsthomophobia.org/reports/. Pristupljeno 9. oktobra 2013. 
  9. ↑ „2010 Report on State Sponsored Homophobia Throughout the World”. ILGA. Arhivirano iz originala 2014-03-23. https://web.archive.org/web/20140323102828/http://ilga.org/ilga/en/article/mqsH5ek1ED. Pristupljeno 9. oktobra 2013. 
  10. ↑ „More than 50,000 attend Chilean LGBT rights march”. Washington Blade. http://www.washingtonblade.com/2013/05/13/more-than-50000-attend-chile-lgbt-rights-march/. Pristupljeno 9. oktobra 2013. 
  11. ↑ „Bangladesh IDAHO Report 2013”. IDAHO Committee. Arhivirano iz originala 2015-06-10. https://web.archive.org/web/20150610215734/http://dayagainsthomophobia.org/bangladesh-idaho-report-2013/. Pristupljeno 9. oktobra 2013. 
  12. ↑ „An Unofficial View of Tirana”. Continent Blog. Arhivirano iz originala 2013-10-19. https://web.archive.org/web/20131019174412/http://continentcontinent.cc/blog/2013/05/the-unofficial-view-of-tirana-63/. Pristupljeno 9. oktobra 2013. 
  13. ↑ „Homepage”. Global Rainbow Flashmob - Official Site. http://www.rainbowflash.org. Pristupljeno 9. oktobra 2013. 
  14. ↑ „2013 Annual Report”. IDAHO Committee. http://www.dayagainsthomophobia.org. Pristupljeno 9. oktobra 2013. 
  15. ↑ „Anti-Homophobia Day Marked In Windsor”. The Windsor Star (The Windsor Star). 17. maja 2010. Arhivirano iz originala 2010-06-27. https://web.archive.org/web/20100627072541/http://www.windsorstar.com/life/Anti%20homophobia%20marked%20Windsor/3036535/story.html. Pristupljeno 1. juna 2010. 
  16. ↑ „It is Official! May 17th is the National Day Against Homophobia in Brazil”. Arhivirano iz originala 2010-07-07. https://web.archive.org/web/20100707124440/http://www.irnweb.org/en/blog/post/view/it-is-official-may-17th-is-the-national-day-against-homophobia-in-brazil. 
  17. ↑ „Brazil’s President Lula decrees National Day Against Homophobia”. http://www.dayagainsthomophobia.org/spip.php?article280. 
  18. ↑ „Official recognition”. IDAHO Committee. Arhivirano iz originala 2013-10-10. https://archive.is/20131010053950/http://dayagainsthomophobia.org/official-recognition/. Pristupljeno 9. oktobra 2013. 
  19. ↑ Alan Weston (15. maja 2012.). „Liverpool supports IDAHO - the international day of action against homophobia”. Liverpool Echo. http://www.liverpoolecho.co.uk/liverpool-news/in-the-mix/2012/05/15/liverpool-supports-idaho-the-international-day-of-action-against-homophobia-100252-30969262. Pristupljeno 31. maja 2012. 
  20. ↑ „17th May 2012 – The Inaugural Launch of Idaho 50”. Liverpool Learning Disability. 2012. Arhivirano iz originala 2012-08-04. https://archive.is/20120804075040/http://www.lldpartnership.co.uk/whats-going-on/past-events/past-events-2012/past-events-may-2012/17th-may-2012-the-inaugural-launch-of-idaho-50. Pristupljeno 31. maja 2012. 
  21. ↑ Alan Weston (15. maja 2012.). „Flying the flag for gay rights; Liverpool is the first city in the world to mark day of action, as Alan Weston discovers”. Liverpool Echo. http://www.thefreelibrary.com/Flying+the+flag+for+gay+rights%3B+Liverpool+is+the+first+city+in+the...-a0289694297. Pristupljeno 31. maja 2012. 
  22. ↑ „Decreto por el que se declara 17 de mayo, Día Nacional de la Lucha contra la Homofobia”. Presidencia de México. http://www.presidencia.gob.mx/decreto-por-el-que-se-declara-17-de-mayo-dia-nacional-de-la-lucha-contra-la-homofobia/. Pristupljeno 14. maja 2014. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi kôd]

Commons-logo.svg
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Međunarodni_dan_borbe_protiv_homofobije,_bifobije_i_transfobije&oldid=41224057