Marko Klaudije Marcel (Julijevsko-Klaudijevska dinastija)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Marko Klaudije Marcel (latinski: Marcus Claudius Marcellus, 42. pne. - 23. pne.) bio je rimski aristokrat iz vremena ranog Carstva, poznat kao nećak cara Augusta.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Kip 'apollineo, koji predstavlja Marcela
(Louvre, Paris)

Marcel je bio neposredni potomak Marka Klaudija Marcela, konzula i vojskovođe proslavljenog u drugom punskom ratu. Otac mu je bio konzul Gaj Klaudije Marcel Mlađi, a majka Oktavija Mlađa, Augustova starija sestra. Antički izvori opisuju Marcela kao naočitog mladića kome je August, koji nije imao sinova, javno iskazivao naklonost te ga čak i posinovio. Zbog toga je u rimskoj javnosti počelo vladati mišljenje kako će upravo Marcel postati Augustov nasljednik. Te su špekulacije postale još jače kada se godine 25. pne. Marcel oženio za Augustovu kćer Juliju Stariju.

Takav iskaz naklonosti, prema antičkih izvorima, navodno nije bio po volji Augustovom prijatelju Agripi koji se iz protesta otišao dobrovoljni egzil u Siriji - makar je pred ljudima kazivao, da ga je tamo poslalo carevo naređenje. Prema Kasiju Dionu August je uložio veliki trud da Agripu vrati u Rim. U međuvremenu je August Marcelu omogućio izbor za edila godine 24. pne. Marcel je tada započeo izgradnju teatra koji će kasnije - po volji cara Augusta - po njemu dobiti ime.

Smrt i uspomena[uredi - уреди | uredi izvor]

Smrt[uredi - уреди | uredi izvor]

Marcel se, međutim, za vrijeme mandata razbolio, te otišao u Baiae na lječenje, ali je ubrzo umro. Njegove ostatke su prevezli u Rim te ih pretvorili u pepeo na Martovom polju. August ga je dao sahraniti u svoj vlastiti mauzolej. Ubrzo nakon toga Agripa se vratio u Rim i oženio sa njegovom udovicom Julijom.

Uspomena[uredi - уреди | uredi izvor]

August je Marcelu odavao niz počast ne samo prije, nego i nakon smrti: on sam je održao govor na njegovoj sahrani, koja se pretvorila u pravu opću narodnu žalost, a Vergilije ga je učinio jednim od likova u Eneidi.

Dio antičkih historičara navodi špekulacije kako je Marcelova smrt bila posljedica trovanja od strane Livije, koja je prijestolje nastojala osigurati svom sinu Tiberiju. One su iskorištene kao dio zapleta u Gravesovom romanu Ja, Klaudije, odnosno zaplet prve epizode istoimene BBC-jeve TV-serije gdje je Marcelov lik tumačio Christopher Guard.

Po mišljenju drugih pak je Marcel umro prirodnom smrću, ta Rimom je onih godina harala zarazna bolest, koja je odnijela mnogo života.

»Svijet ga nije bio dostojan«, su govorili o njemu savremenici te na njega primjenjivali Virgilove stihove, ta umro je jedva star 19 godina u Bajama – pod sumnjom o trovanju. Ali je pjesnik tješio i rodbinu i narod: »Sudbina ga je htjela samo pokazati svijetu«. Ove iste riječi su obraćali savremenici također na njegovog imenjaka papu Marcela II.. U njega su poludrugo tisućljeće kasnije stavili ondašnji kršćani velike nade, da će naime konačno izvesti obnovu Crkve "in capite et in membris" [1], ali ga je jedva nakon 22 dana vladanja ugrabila iznenadna smrt 1. svibnja 1555 poradi srčanog infarkta – što je također prouzrokovalo priče o mogućom trovanju i veliku tugu.[2]

Eneida (latinski izvornik - dio)
Eneida (engleski prijevod - dio)
Eneida (slovenski prijevod - dio)
Eneida (srpsko-hrvatski prijevod - dio)

Ostendent terris hunc tantum fata,
Neque ultra esse sinent. [3]

The fates will only show him to the earth,
But will not permit to remain there. [4]

Sojenice so tega hotele zemlji samo pokazati,
Ne da bi mu dovolile, da bi tukaj ostal. [5]

Sudbina je ovoga htjela zemlji samo pokazati,
Ne da bi mu dozvolila, da na njoj ostane. [6]

Preci[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "in capite et in membris" - "u glavi in u udovima"
  2. F. Chobot. A pápák története. str. 361. 
  3. Virgil, Eneida VI, 870
  4. Publii Virgilii Maronis opera - The works of Virgil with copious notes. J. G. Cooper, 11th edition. Pratt&Oakley, New York 1859. str. 392.
  5. "Publii Virgilii Maronis opera - The works of Virgil with copious notes. J. G. Cooper, 11th edition. Pratt&Oakley, New York". Amazon-books. 1859. https://books.google.rs/books?id=BAQ-AQAAMAAJ&pg=PA392&dq=The+fates+will+only+show+him+on+the+earth&hl=sr&sa=X&ved=0ahUKEwiFsp2IiaTPAhXF1RoKHZrrCmUQ6AEIPTAE#v=onepage&q=The%20fates%20will%20only%20show%20him%20on%20the%20earth&f=false. pristupljeno 23. september 2016. 
  6. Eneida VI, 870