Maksim Mrvica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Maksim Mrvica
Generalne informacije
Rođenje 3. svibnja 1975.
Šibenik
Zanimanje Glazbenik, pijanist
Žanr(ovi) Klasična glazba, Crossover, Techno-klasika
Instrument(i) Glasovir
Djelatni period 1999.-danas
Diskografska kuća EMI
Nagrade
Dobitnik Diskografske nagrade Porin
Web stranica
Službene stranice

Maksim Mrvica (Šibenik, 3. svibnja 1975.), hrvatski pijanist.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

U Šibeniku je završio osnovno i srednje muzičko obrazovanje u klasi prof. Marije Sekso. Već kao devetogodišnjak počinje javno nastupati, da bi s nepunih dvanaest godina svirao svoj prvi koncert s orkestrom. Inače, prezime Mrvica potječe sa šibenskog otoka Žirja.
Nakon brojnih koncerata u rodnom gradu, 1993. godine upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu te studira u klasi prof. Vladimira Krpana, kod kojega je 1998. godine diplomirao s odličnim uspjehom. Iste godine upisuje jednogodišnji studij usavršavanja na Konzervatoriju Franz Liszt u Budimpešti u klasi prof. Lászla Baranyaya.

Od ožujka 2000. godine usavršava se na konzervatoriju Alexander Skrjabin u Parizu u klasi prof. Igora Laszka.

Nastupao je u svim većim hrvatskim gradovima te u Salzburgu i Beču (Austrija), Genevi (Švicarska), Budimpešti (Mađarska), Parizu (Francuska) i St. Petersburgu (Rusija). Uspješno je snimao za Hrvatski radio i Hrvatsku televiziju. Surađivao je s orkestrom Muzičke akademije u Zagrebu i sa Simfonijskim orkestrom HRT-a (Alan Buribaev). Dobitnik je nekoliko nagrada na domaćim i inozemnim pijanističkim natjecanjima, od kojih prve nagrade na Državnom natjecanju učenika glazbe u Zagrebu, Rektorove nagrade Sveučilišta grada Zagreba za akademsku godinu 1997./98., nagrade austrijskog Rotary cluba 1998. godine, prve nagrade na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Nicolai Rubinstein u Parizu 1999., te prve nagrade na pijanističkom natjecanju Portoise u Parizu 2001.

Osim redovnog studija na Akademiji, usavršavao se i na brojnim majstorskim tečajevima aktivno sudjelujući na seminarima kod priznatih svjetskih pedagoga i pijanista kao što su Igor Laszko, Semiom Balshem, Edit Picht-Axenfeld, László Baranyay, Nina Kazimirova, Virginio Pavarana, Sergej Senkov i Christine Paraschos.

Dobitnik je Diskografske nagrade Porin 2002. za najbolji album u kategoriji klasične glazbe.

Na svojim albumima spaja klasičnu s pop/rock glazbom.

Diskografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Studijski albumi

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]