Prijeđi na sadržaj

Magnum Crimen

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Magnum crimen)
Za ostale upotrebe, pogledajte Magnum Crimen (razvrstavanje).
Magnum Crimen
Autor(i)Viktor Novak
Država FNR Jugoslavija
Jeziksrpskohrvatski jezik
IzdavačNakladni zavod Hrvatske
Datum izdanja1948.
Stranica1.119

Magnum Crimen: Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj je knjiga koju je napisao hrvatski i jugoslavenski historičar Viktor Novak, a koja opisuje razvoj klerikalizma u Hrvatskoj od kraja 19. vijeka pa do kraja Drugog svjetskog rata. Prvi put je objavljena u Zagrebu 1948. godine. Iako je dio historičara zbog opsega i količine citiranih dokumenata smatra ozbiljnom referencom, okolnosti u kojima je nastala, kao i korištenje u političko-propagandne svrhe su je kroz nekoliko decenija učinile predmetom brojnih osporavanja i kontroverzi.

Nastanak i izdanja knjige

Magnum crimen[a] je predstavljala završni dio trilogije koju su činile dvije ranije Novakove knjige – Magnum tempus (lat. Veliko doba)[b], posvećeno ilirskom pokretu u Hrvatskoj u prvoj polovici 19. vijeka i Magnum sacerdos (lat. Veliki svećenik),[c] posvećenu životu i djelu biskupa Josipa Jurja Štrosmajera.

Prema navodima iz uvoda Magnum crimena, Novak je na prikupljanje građe koju će iskoristiti potrošio četrdeset godina. Sa skupljanjem materijala je počeo još kao gimnazijalac, potom kao univerzitetski student, pa student teološkog seminara u Rimu te univerzitetski profesor u Beogradu. Rad na tome je prekinuo Aprilski rat 1941. godine, odnosno osovinska okupacija tadašnje Jugoslavije. Zbog svojih projugoslavenskih stavova, Novak se našao među prvih deset ličnosti koje je Gestapo dao uhapsiti u Jugoslaviji te je smješten u logor Banjica. Odatle je pušten, te je, iz straha da ne bude ponovno uhapšen, uništio sav prethodno skupljeni materijal. Materijal je ponovno počeo sakupljati te knjigu pisati kada su u oktobru 1944. u Beograd ušli partizani. Za završna poglavlja, koja se tiču perioda Nezavisne Države Hrvatske, Novak je obilato koristio dokumentaciju objavljenu u zbirkama Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera (Zagreb, 1946.) i Suđenje Lisaku, Stepincu, Šaliću i družini, ustaško-križarskim zločincima i njihovim pomagačima (Zagreb, 1946.), koje su objavile tadašnje komunističke vlasti u doba svog sukoba s Vatikanom, odnosno suđenja kardinalu Alojziju Stepincu.

Knjiga ima šest neskraćenih izdanja (4 iz 1948. godine)[1] i jedno skraćeno[2]. Poslednje neskraćeno izdanje ove knjige objavila je beogradska izdavačka kuća "Nova knjiga" 1986. godine (sa reprintom 1989. godine). Izdanju iz 1986. predogovor je napisao Jakov Blažević, tužitelj na procesu Stepincu. Godine 2006. je u Srbiji izdano još jedno izdanje koje je priredio akademik SANU Vasilije Krestić, a u koje sadrži dva nova, naknadno pronađena poglavlja.[3]

Sadržaj

Knjiga opisuje djelovanje Katoličke crkve u Kraljevini Jugoslaviji, uključujući, prema autorovim riječima, namjeru da crkva bude iznad države, da kontrolira državu, a potom i svakodnevni život stanovništva. Knjiga ima dva potpuno odvojena dijela. Prvi dio govori o Katoličkoj crkvi u zadnjim desetljećima Austro-Ugarske i potom Kraljevini Jugoslaviji, dok drugi dio govori o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske i o onome što Novak opisuje kao aktivnu podršku Katoličke crkve ustašama i njihovoj aktivnoj ulozi u ubijanju ili nasilnom prekrštavanju Srba te ubijanju Židova i Roma.

Po Novaku srž doktrine Rimokatoličke crkve u Kraljevini Jugoslaviji u tom periodu bila je:[4]

  1. rimokatolički kler treba da ima status državnih službenika;
  2. država ne može imati nikakvu kontrolu nad Crkvom;
  3. Crkva ima puno pravo uključenja u politički život Kraljevine;
  4. crkvena doktrina i religiozno obrazovanje moraju da budu dio školskog programa osnovnih i srednjih škola u Kraljevini; i da
  5. školski program Rimokatoličke crkve mora biti obavezan za djecu čiji je bar jedan roditelj rimokatolik.

Novak takođe piše o idejama Josipa Juraja Štrosmajera, od kojih je najznačajnija ona koja kaže da je služenje Bogu jednako služenju narodu.[5] Polazeći od te svoje ideje vodilje, Štrosmajer radi aktivno na zbližavanju Srba i Hrvata i uvodi staroslavenski jezik u liturgiju Rimokatoličke crkve na Balkanu,[6] čemu se oštro odupire rimokatoličko svećenstvo u Hrvatskoj i Sloveniji.

Novak prikazuje nadbiskupa Alojzija Stepinca kao "vatrenog katoličkog križara" koji javno podržava uspostavu NDH,[7] prihvaća Ustaše kao hrvatske patriote,[8] brani ih pred papom[9] i koji je odgovoran za navodno rasističko razmišljanje i postupke svećenika, prema Novakovom tumačenju.[10]

Reakcije i komentari

CIA-jin agent i jedan od glavnih američkih planera rata u Vijetnamu, William Bundy, izjavljuje da je knjiga "duga optužnica klerikalizma u Hrvatskoj tijekom zadnjih pola stoljeća. Drugi dio knjige koji pokriva NDH Ante Pavelića na osnovu velikog broja dokaza iz različitih izvora obraća posebnu pažnju na ulogu Alojza Stepinca."[11].

S druge strane John R. Lampe profesor historije na fakultetu u Marylandu smatra da neutralna studija o konverzijama i ulozi Hrvatske katoličke crkve još nije bila napisana,[12] a Marcel Cornis-Pope i John Neubauer smatraju kako je knjigu naručio Tita kako bi mu pomogla u montiranim sudskim procesima nakon rata.[13] Ipak, ova dvojica autora pišu da knjiga bogato dokumentira ustaške zločine tijekom rata u tri logora smrti i druga nasilja protiv Srba, Roma i Židova. Britanski povjesničar i novinar Robin Harris podupire ovu dvojicu autora i tvrdi da je Novakova teorija hrvatskog klerofašizma temeljena na procjenama zločina, i motivirana političkim razlozima.[14]

Bilješke

  1. ↑ Fraza magnum crimen na latinskom jeziku znači "veliki zločin".
  2. ↑ Originalni naziv: Magnum tempus: Ilirizam i katoličko sveštenstvo – ideje i ličnosti, 1830-1849, Nova knjiga, Beograd, 1987.
  3. ↑ Originalni naziv: Josip Juraj Štrosmajer: apostol Jugoslovenske misli, Savez sokola Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1941.

Reference

  1. ↑ Worldcat search
  2. ↑ Viktor Novak: Velika optužba (Magnum crimen): pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Svjetlost Sarajevo 1960
  3. ↑ http://www.vjesnik.hr/Pdf/2006%5C03%5C04%5C28A28.PDF Dubravko Grakalić: Recikliranje (po) ratne propagande, Vjesnik, 4/5. 3. 2006.PDF
  4. ↑ Novak [1948], strane 158-159
  5. ↑ Novak [1948], str. XIV
  6. ↑ Novak [1948], str. 257
  7. ↑ Magnum Crimen [1948], str. 551
  8. ↑ Magnum Crimen [1948], str. 545
  9. ↑ Magnum Crimen [1948], str. 887
  10. ↑ Magnum Crimen [1948], str. 939
  11. ↑ Foreign Affairs Bibliography by Council on Foreign Relations, by William P. Bundy, Archibald Cary Coolidge, Council on Foreign Relations, Hamilton Fish Armstrong - vol. 57, no. 3 - str. 340
  12. ↑ John R. Lampe,Mark Mazower:Ideologies and national identities: the case of twentieth-century
  13. ↑ Neubauer, John (2004): History of the literary cultures of East-Central Europe, str. 164
  14. ↑ Harris, Robin. „On Trial Again”. Catholic Culture. Trinity Communications. Pristupljeno 2008-07-16. 

Literatura

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Magnum_Crimen&oldid=42549825