Magnum crimen

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Disambig.svg Za ostala značenja v. Magnum crimen (razvrstavanje).
Magnum crimen: Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj
Autor(i) Viktor Novak
Država FNRJ (NR Hrvatska)
Jezik srpskohrvatski
Izdavač Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb
Datum izdanja 1948
Stranica 1.119
Kronologija
Prethodi: Slijedi:
Magnum Sacerdos [1]

Magnum crimen: Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj je koju je napisao hrvatski i jugoslavenski historičar Viktor Novak, a koja opisuje razvoj klerikalizma u Hrvatskoj od kraja 19. vijeka pa do kraja Drugog svjetskog rata. Prvi put je objavljena u Zagrebu 1948. godine.

Nastanak i izdanja knjige[uredi - уреди | uredi izvor]

Magnum crimen (što na latinskom jeziku znači Veliki zločin) je predstavljala završni dio trilogije koju su činile dvije ranije Novakove knjige - Magnum tempus (lat. Veliko doba) [2], posvećeno ilirskom pokretu u Hrvatskoj u prvoj polovici 19. vijeka i Magnum sacerdos (lat. Veliki svećenik), posvećenu životu i djelu biskupa Josipa Jurja Štrosmajera [3].

Prema navodima iz uvoda Magnum crimena, Novak je za prikupljanje građe koje će iskoristiti potrošio četrdeset godina. Sa skupljanjem materijala je počeo još kao gimnazijalac, potom kao univerzitetski student, pa student teološkog seminara u Rimu, te univerzitetski profesor u Beogradu. Rad na tome je prekinuo aprilski rat 1941. godine, odnosno osovinska okupacija tadašnje Jugoslavije. Kao jugoslavenski orijentirana javna ličnost i mason se našao među prvih deset ličnosti koje je dao uhapsiti Gestapo te smjestiti u zloglasni logor Banjica. Odatle je pušten, te je, iz straha da ne bude ponovno uhapšen, uništio sav prethodno skupljeni materijal. Materijal je ponovno počeo sakupljati te knjigu pisati kada su u oktobru 1944. Beograd ušli partizani. Za završna poglavlja, koja se tiču perioda NDH, Novak je obilato koristio dokumentaciju objavljenu u zbirkama "Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera" (Zagreb, 1946.) i "Suđenje Lisaku, Stepincu, Šaliću i družini, ustaško-križarskim zločincima i njihovim pomagačima" (Zagreb, 1946.) koje su objavile tadašnje komunističke vlasti u doba svog sukoba s Vatikanom, odnosno suđenja kardinalu Alojziju Stepincu.

Knjiga ima šest neskraćenih izadnja (4 iz 1948. godine)[4] i jedno skraćeno[5]. Poslednje neskraćeno izdanje ove knjige objavila je beogradska izdavačka kuća "Nova knjiga" 1986. godine (sa reprintom 1989. godine). Izdanju iz 1986. je predogovor napisao Jakov Blažević, tužitelj na procesu Stepincu. Godine 2006. je u Srbiji izdano još jedno izdanje koje je priredio akademik SANU Vasilije Krestić, a u koje sadrži dva nova, naknadno pronađena poglavlja. [6]

Sadržaj knjige[uredi - уреди | uredi izvor]

Knjiga opisuje djelovanje katoličke crkve u Kraljevini Jugoslaviji, uključujući po piscu namjeru da crkva bude iznad države, da kontrolira državu, a potom i svakodnevni život stanovništva. Knjiga ima dva potpuno odvojena dijela. Prvi dio govori o katoličkoj crkvi u zadnjim desetljećima Austro-Ugarske i potom Kraljevini Jugoslaviji dok drugi dio govori o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i aktivnoj podršci crkve Ustašama.

Po Novaku srž doktrine Rimokatoličke crkve u Kraljevini Jugoslaviji u tom periodu je:

  1. rimokatolički kler treba da ima status državnih službenika
  2. država ne može imati nikakvu kontrolu nad Crkvom
  3. Crkva ima puno pravo uključenja u politički život Kraljevine
  4. crkvena doktrina i religiozno obrazovanje moraju da budu dio školskog programa osnovnih i srednjih škola u Kraljevini i da
  5. školski program Rimokatoličke crkve mora biti obavezan za djecu čiji je bar jedan roditelj rimokatolik [7].

Novak takođe piše o idejama Josipa Juraja Štrosmajera od kojih je najznačajnija ona koja kaže da je služenje Bogu jednako služenju narodu[8]. Polazeći od te svoje ideje vodilje, Štrosmajer radi aktivno na zbližavanju Srba i Hrvata i uvodi staroslavenski jezik u liturgiju Rimokatoličke crkve na Balkanu[9] čemu se agresivno odupire rimokatoličko svećenstvo u Hrvatskoj i Sloveniji.

Drugi dio knjige govori o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske, aktivnoj podršci katoličke crkve tom režimu i njihovoj aktivnoj ulozi u ubijanju ili nasilnom prekrštavanju Srba te ubijanju Židova i Roma.

Nadbiskup Alojzije Stepinac je prikazan kao vatreni katolički križar koji javno podržava uspostavu NDH [10], prihvaća Ustaše kao Hrvatske patriote [11], brani ih pred papom [12] i koji je odgovoran za navodne rasističko razmišljanje i postupke svećenika [13].

Prikazi i komentari o knjizi[uredi - уреди | uredi izvor]

Kada je prvo izdanje knjige izašlo 1948. godine u Zagrebu, sumnja se da je veliki dio tiraža kupila i uništila Katolička crkva. Zbog toga je ova knjiga bila vrlo rijetka u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji.

Među istoričarima ova je knjiga prihvaćena kao ozbiljna akademska referenca i, kao takva, citirana i referencirana veoma često [1],[2]. Novakova knjiga je referenčna knjiga u univerztetskim bibliotekama širom sveta [3].

Najraniji prikazi ove knjige su prikazi prof. S. Troickog (1949 g. - vidi link) i Šveđanina O. Neumann-a[14]. Neumann ističe dvije stvari u njegovom pregledu: ulogu prof. Novaka u širenju i odbrani jugoslovenstva i obilje dokumentacije koju je prof. Novak skupio i koristio kao materijal pri pisanju ove knjige. Amerikanac Vilijam Bandi daje samo kratak pregled ove knjige sažet u dvije rečenice [15].

Marcel Cornis-Pope i John Neubauer tvrde da je knjiga naručena da bi poduprla Titove posleratne inscenirane sudska procese.[16] Ipak, ova dva autora pišu da knjiga bogato dokumentira ustaške zločine tokom rata u tri logora smrti i druga nasilja protiv Srba, Roma i Jevreja. Otud su na Novaka (u Hrvatskoj) gledali kao na izdajnika Hrvatske. Britanski novinar Robin Haris tvrdi da je Novakova teorija hrvatskog klero-fašizma bazirana na pretjeranim procjenama zločina, i motivirana političkim razlozima.[17].

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. originalni naziv: Josip Juraj Štrosmajer: apostol Jugoslovenske misli, Savez sokola kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1941
  2. Viktor Novak: Magnum tempus: ilirizam i katoličko sveštenstvo : ideje i ličnosti, 1830-1849, Nova knjiga, Beograd, 1987
  3. Viktor Novak Josip Juraj Štrosmajer: apostol Jugoslovenske misli, Savez sokola kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1941
  4. Worldcat search
  5. Viktor Novak: Velika optužba (Magnum crimen): pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Svjetlost Sarajevo 1960
  6. http://www.vjesnik.hr/Pdf/2006%5C03%5C04%5C28A28.PDF Dubravko Grakalić: Recikliranje (po) ratne propagande, Vjesnik, 4/5. 3. 2006.PDF
  7. Novak [1948], strane 158-159
  8. Novak [1948], str. XIV
  9. Novak [1948], str. 257
  10. Magnum Crimen [1948], str. 551
  11. Magnum Crimen [1948], str. 545
  12. Magnum Crimen [1948], str. 887
  13. Magnum Crimen [1948], str. 939
  14. Novak, Magnum Crimen. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj by Oscar Neumann in Journal of Central European Affairs, Vol 10. Boulder CO. 1950. pp. 63-65.
  15. Foreign Affairs Bibliography by Council on Foreign Relations, by William P. Bundy, Archibald Cary Coolidge, Council on Foreign Relations, Hamilton Fish Armstrong - vol. 57, no. 3 - pp. 340
    A Jugoslav historian's lengthy indictment of clericalism in Croatia over the past half-century. The latter half of the book, covering the period of "independent" Croatian state of Ante Pavelic on the basis of a wealth of material from many sources, pays particular attention to the role of Achbishop Stepinac.
  16. Cornis-Pope 2004, str. 164.
  17. Harris, Robin. "On Trial Again". Catholic Culture. Trinity Communications. http://www.catholicculture.org/library/view.cfm?recnum=513. pristupljeno 16. 7. 2008.. 

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Vikizvornik
Vikizvornik ima originalan tekst povezan sa ovim člankom: