Lijevi fašizam

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Ljevičarski ili lijevi fašizam je izraz koji se koristi u političkoj teoriji i, daleko češće, u propagandne svrhe, kako bi se opisale nasilne, represivne i totalitarne tendencije kod ljevičarskih pojedinaca, organizacija i režima, a koje komprotiraju njihov progresivizam. Nešto rjeđe se koristi za opisivanje socijalističkih, odnosno "socijalnih" i antikapitalističkih tendencija u pojedincima i pokretima koje se smatraju fašističkim ili tradicionalno smještaju među radikalnu desnicu.

Izraz se prvi put počeo koristiti u Evropi u međuratnom periodu, a za što je najbolji primjer Weimarska Republika gdje su dvije vodeće, ali zavađene ljevičarske stranke - Socijaldemokratska partija Njemačke (SPD) i Komunistička partija Njemačke (KPD) - pripadnike suparničke stranke nazivali "crvenim fašistima", odnosno "socijal-fašistima".

Iza drugog svjetskog rata je izraz popularizirao njemački filozof Jürgen Habermas kako bi Frankfurtsku školu ogradio od ljevičarskog terorizma.

Danas je izraz popularan među dijelom američkih i zapadnih intelektualaca koji dio radikalnih ljevičara, pogotovo onih koji kritiziraju izraelsku politiku, smatraju antimsemitima, odnosno, koji po njihovom mišljenju, iz oportunizma i drugih razloga nisu skloni kritizirati islamski fundamentalizam.

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]