Krvna osveta

Izvor: Wikipedia
Utvrđeni toranj koji se tradicionalno koristi kao utočište za muškarce koji su predmet krvne osvete. Thethi, sjeverna Albanija.

Krvna osveta je naziv za zavadu između dvije porodice, klana i plemena koga karakterizira ciklus nasilja temeljen na odmazdi, koju rodbina ubijene, oštećene ili na neki drugi način obešćašćene osobe sprovodi nad počiniteljem ili njegovom rodbinom. Ponekad se za nju koristi i izraz vendeta (italijanski: vendetta, "osveta"), iako može označavati i dugogodišnju zavadu između pojedinaca koja ne mora uvijek imati nasilnu komponentu.

Krvna osveta je običaj karakterističan za područja koja zbog zabačenosti i nepristupačnosti nemaju niti dugo vremena nisu imala čvrstu državnu vlast. Tamo se kao zamjena za državu javljaju tradicionalne plemensko-rodovske institucije, a za njene zakone drevni običaji.

Najpoznatija područja na kojima se prakticira ili se u nedavnoj prošlosti prakticirala krvna osveta jesu mediteranski otoci Sicilija i Korzika, gorska područja Škotske, Apalačko gorje u SAD, Kavkaz te Balkan, pri čemu se posebno ističu Crna Gora, Kosovo i Albanija.

Povod[uredi - уреди]

Povod je obično sukob između dva muškarca oko međe, oko djevojke, prometne nesreće ili bilo čega drugog, koji se završava ubojstvom. U obitelji ubojice ubojstvo se opravdava "svjetlim obrazom", "čašću" i sličnim. Između povoda i samog djela krvne osvete ponekad znaju proći desetljeća, a kao vremenski ekstremni slučajevi na Balkanu u moderno doba se uzima ubojstvo nakon 50 godina koji je počinio stanovnik Crne Gore i ono nakon 70 godina u Albaniji [1].

Rat između obitelji[uredi - уреди]

Obitelj koja "duguje krv", odnosno čiji je član ubio člana druge obitelji, prelazi na poseban način života. Muškarci, osim djece muškog spola, ne izlaze van dvorišta kuće, koja je i zbog ovih razloga opasana visokim zidom. Sve poslove nabavke hrane, rada u polju, čuvanja stoke i slično preuzimaju žene i djeca. To traje dok se neko od članova obitelji ne "prevari" i izađe van gdje ga čeka odabrani pripadnik druge obitelji s namjerom ga ubije. Ubojstvom se spor ne izmiruje, već počinje spirala smrti pa sada "dug krvi" prelazi na drugu obitelj. Ako odabrani likvidator odbije ubiti člana neprijateljske obitelji, smatra se kukavicom, obitelj ga se odriče i doživljava najveću sramotu.

Pomirenje[uredi - уреди]

Pomirenje se teško postiže i događa se poslije obično 20-30 godina međusobnog ubijanja, kada se već skoro nitko ne sjeća kako i kada je sukob počeo. Tada "savjet mudraca" sela ili plemena započinje dugačke pregovore s obje obitelji da obitelj koja "duguje krv" dug isplati u novcu. Poslije pregovora dolazi do pomirenja, javno pred cijelim plemenom i obitelji koja je dobila novac, tj. njen najstariji član se rukuje s najstarijim članom druge obitelji i javno izjavljuje da je dug izmiren.

U popularnoj kulturi[uredi - уреди]

Jedan od najpoznatijih opisa krvne osvete u književnosti dao je albanski književnik Ismail Kadare u svom romanu Prilli i Thyer (Prekinuti april) iz 1978. godine, a koji je 2001. godine adaptiran u Brazilu kao igrani film Abril Despedaçado.

Primjer krvne osvete pojavljuje se u kultnom filmu Kum po romanu Marija Puza, s Marlonom Brandom i Al Pacinom u glavnim ulogama.

V. također[uredi - уреди]