Kopačkata
|
Kopačkata | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Sjeverna Makedonija
| |
| Regija: | Evropa i Azija |
| Godina upisa: | 2014. |
| ID: | 00995 |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO |
Kopačkata ili kopačka (makedonski: kопачка) je dinamično tradicionalno makedonsko kolo koje se pleše u području Pijanec, istočna Makedonija.[1]
Oro Kopačka izvorno je nastalo u selu Dramče u okolini Delčeva (oblast Pijanec).[2] Popularizovao ga je makedonski folklorni ansambl Tanec i Atanas Kolarovski, koji je podučavao druge makedonske koreografe, a 1956, na gostovanju u Sjedinjenim Američkim Državama umijeće je prenio i tamošnjim koreografima.[3]
Kopačka se igra uz pjesmu. Sastoji se iz dva dijela različitog ritma — sporog i brzog, koji su dobili imena prema počecima pjesama koje ih prate — „Dimna Juda, Mamo” i „Derviško Viško, Mome”. Spori dio oponaša hod, dok brzi dio ima šest figura kojima se oponašaju poljoprivredni poslovi: kopanje, vršidba, okopavanja zemlje i sl.[4]
Prema tradiciji, kopačku igraju samo muškarci, osam do deset igrača. U početnoj poziciji igrači stoje u polukrugu, jedan pored drugog, lica okrenutog prema centru kruga. Težina tijela je na lijevoj nozi koja je spremna za skok, a desna noga prstima dodiruje zemlju. Tokom igre, igrači drže jedan drugog za pojaseve. Ruke su ukrštene — lijeva ruka jednog preko desne ruke susjednog igrača, kako bi osigurali stabilnost dok se njihovi pokreti ubrzavaju. Vođa ora (kolovođa) često u desnoj ruci vrti maramicu. Krajnji igrač može zataknuti palac u pojas ili slobodnu ruku držati iza leđa. Oro započinje sporim dijelom, laganim hodom, a zatim se mijenja u brzi dio u kom su koraci sitni i precizni, praćeni bržim koracima i lupanjem nogu. Položaj tijela je ponosno uspravan, ali opušten. Ritam ora je 2/4.
Ključne uloge imaju kolovođa, koji započinje igru, posljednji igrač i igrač u sredini, koji djeluje kao uporište, uravnotežujući lijevu i desnu stranu polukruga. Novi igrači uče koreografiju tako što zauzimaju posljednje mjesto u polukrugu, približavajući se kolovođi kako njihova vještina napreduje.
Danas ga rekreativno igraju i muškarci i žene u mješovitim redovima, s tim što spori dio ponekad igraju odvojeno.
Kopačkata se nalazi na UNESCO-voj Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa. Odluku je donio Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog naslijeđa na zasjedanju koje je održano od 24. do 28. novembra u Parizu.[3]