Kalijin mir

Izvor: Wikipedia

Kalijin mir je naziv za mirovni sporazum koji su godine 449. pne. sklopili Perzijsko Carstvo s jedne, te starogrčki polisi na čelu s Atenom s druge strane. Njime su završeni grčko-perzijski ratovi koji su prije toga neprekidno trajali gotovo pola vijeka. Perzijsko Carstvo se obavezalo priznati autonomiju starogrčkim polisima na zapadnoj obali Male Azije, da više neće osnivati satrapije u Maloj Aziji te da više neće slati flotu u Egejsko more. Atena i drugi polisi su se, pak, obavezali da više neće slati eskpedicije niti podržavati pobunjene oblasti Perzijskog Carstva kao što su Cipar i Egipat.

Mir je ime dobio po Kaliji, atenskom diplomatu koji je ugovor sklopio u Susi, na dvoru kralja Artakserksa I gdje je poslan kao izaslanik. U trenutku sklapanja mira, obje strane su bile iscrpljene višedecenijskim sukobom - Perzija je, prije svega zbog niza teških poraza na moru, izgubila svaku realnu šansu da ostvari prvotni naum proširenja vlasti na gradove-države u Grčkoj, dok su Atenjani, dijelom zbog nedovoljno snažne kopnene vojske, a dijelom zbog neuspjeha ekspedicije na Egipat, izgubili interes za trajno oslobađanje srodnih polisa u Aziji od perzijske vlasti. Atenjane je, pak, također, počeo sve više brinuti ozbiljan sukob sa Spartom, kao i nastojanje da konsolidiraju svoju hegemoniju nad drugim članicama Delskog saveza.

Kalijin mir je važan kao prvi ugovor kojim su se i Perzijsko Carstvo i Atena tretirali kao ravnopravne strane. Njime je Atena stekla hegemoniju nad Egejskim morem, a samim time i nad cijelom Grčkom.

Dio historičara vjeruje kako Kalijin mir, zapravo, uopće nije sklopljen, odnosno ne u formalnom obliku. Kao prilog toj tezi se navodi da nije spomenut u djelima Herodota i Tukidida. Dio smatra da se dokument sličnog sadržaja bio sklopio godine 466. pne. iza atenske pobjede u bitci na Eurimedonu. S druge strane, iza 450. pne. se ne bilježe direktni okršaji Atene i Perzije, iz čega se može zaključiti kako je u tom periodu, bilo formalno, bilo prešutno, postignut trajni mir između dvije sile.

Literatura[uredi - уреди]

  • De Ste. Croix, G.E.M.,The Origins of the Peloponnesian War, London 1972 (especially the Appendices).
  • Rhodes, P.J. The History of the Classical World 478-323BC, 2005.

V. također[uredi - уреди]