Japodska odjeća i nakit

Ilirska plemena uoči rimskog osvajanja

Japodska odjeća i nakit poznati su na temelju arheološkog materijala i podataka dobivenih mnogim istraživanjima.

Područje kontinentalne klime s oštrim i dugim zimama, na kojem su živjeli Japodi, zahtijevalo je odjeću izrađenu od punijih i toplijih materijala kao što su vuna, koža ili krzno, čije je učvršćivanje zahtijevalo metalne predmete poput masivnih fibula i kopči za pojaseve. Zbog organskog porijekla materijala, takva se odjeća nije sačuvala pa o njihovom izgledu možemo se samo nagađati. U tome pomažu antropomorfni likovni prikazi kakvi se nalaze kod bronzanih privjesaka ili motiva sa kamenih objekata iz nalazišta u dolini Une. Trakasti privjesci iz 7. st. p.n.e. prikazuju ženske likove u dugačkim haljinama (košuljama) stisnutima u pasu, sa zvonoliko proširenim donjim dijelom, a kod nekih je prikazana obuća koja podsjeća na svojevrsne čizme. Proširenja na gornjem dijelu ovih figura sugeriraju prekrivanje glave kapama, oglavljima ili sličnim predmetima.

Osnova ženske nošnje bila je platnena zvonolika haljina. U struku je bila stegnuta kožnim pojasom s metalnom kopčom i alkama. Na alke pojasa mogao se objesiti nožić i druge sitne stvari. Ako je bilo hladno, dodavao se vuneni ogrtač. Ova odjeća nije imala ni zatvarača ni dugmeta.

Japodski nakit, pogotovo kompleti nakita u grobovima, prilično je težak, posebno u periodu od osmog do petog vijeka p.n.e., sav je odisao grubom, varvarskom snagom.

Jantar i staklo

Važna karakteristika japodskog nakita je obilje i raznovrsna upotreba jantara (ćilibara). Stari jantarski put, je počinjao negdje na obalama Baltika i završavao svoj kontinentalni dio u Kvarnerskom zaljevu. Japodi su jantar rano upoznali i stalno se njime opskrbljivati. Jantarska zrna prečnika 4-5 mm, obično nedotjerana, bez ukrasa ili jednostavno modelovana, korištena su uglavnom za izradu nakita. Japodi su vjerovali da jantar djeluje ljekovito na vlasnika i zato su ga često nosili na svojoj odjeći. Koliko je jantar dragocjen govori činjenica – u doba Japoda jeftinije je bilo kupiti roba nego grumen jantara.

Nakit je bio ukrašen i perlicama od staklene smjese. Da bi ih izradili Japodi su skupljali kremeni pijesak, topljiv na temperaturi od 650 °C, koja se može postići na ognjištu. Dobivenu pastu oblikovali su u male ukrasne predmete. Na dijelovima nošnje i ukrasima bilo je pričvršćeno mnoštvo privjesaka koji su zveckali pri svakom pokretu. Velik utjecaj na ornamentiku imali su Piceni, italski narod koji je živio na području današnje Ankone.

Uočljivo je mijenjanje ženske nošnje tokom vremena što govori kako nošnja i nije sama sebi svrha, ona se prilagođava protoku vremena, ostvarujući potrebu zajednice za opstankom, kroz identificiranje svojih članova.

Japodska bronzana naočarasta fibula iz željeznog doba pronađena na arheološkom nalazištu Prozor, Hrvatska, danas u Prirodno istorijskom muzeju u Beču.

Vrste nakita

Japotkinje su nosile maštoviti i raznoliki nakit koji su dodavale odjeći.

Fibule

Fibule ili kopče različitih veličina i oblika, najučestaliji su element pojedinačnih modela nošnje, sa karakteristikama ukrasnog detalja estetske vrijednosti tokom čitavog željeznog doba. Od ukupno izdvojene i proučene 41 grobne cjeline u Prozoru, Kompolju i Smiljanu, fibula se pojavljuje u 30 grobova različitih tipova. Od toga su u 6 grobova pronađene po dvije fibule.

• Spiralnonaočalasta fibule s osmicom u sredini su najbrojnije. Japodski majstori prihvatili su ovaj izvorno mali nakit i sve više povećavali njegove dimenzije, dok nisu dobili teške, masivne primjerke, duge 20 pa i više centimetara, teške i pola kilograma. Tada su, umjesto savijanja čitavih namotaja brončane žice u diskove, počeli jednostavno lijevati cijele fibule u jednom komadu, zamjenjujući, u vizualnom smislu, spiralne zavoje, zakovice i druge tehničke detalje urezanim i plastičnim ornamentikom. Japodi su ih pravili i nosili do kraja svoje nezavisnosti, pa čak i u 1. vijeku nove ere, pod rimskom vlašću. Tom periodu pripada i fino izrađen primjerak ove vrste fibule iz Jezerina, sa bronzanom konstrukcijom i srebrnim okovom oko zrna jantara.
• Lučne fibule u većem broju varijanti: sa više puta spiralno savijenom petljom i zrnom jantara na luku, od bronzane žice sa ttri petlje i zrnom jantara ili stakla na luku, fibule sa tri kuglice, luk omotan trakom od tankog bronzanog lima
• certosa fibule

Japodske kape u muzeju u Otočcu, Hrvatska

Kape i oglavlja

Kape i oglavlja su vrlo karakteristični i poznati predmeti japodske materijalne ostavštine, rađeni u više tipova:

• Kape od tanjeg ili debljeg bronzanog lima, a bronzane rese nalazile su se duž donje ivice čitavom dužinom
• Kalotasta kapa od kože ili tekstila, sa bronzanim dugmadima po cijeloj površini, tankim kožnim nitima prišivanim direktno na podlogu. Tordirani torkvesi predstavljali su dodatni ukrasni element, izrađeni od livene bronze, često do 2 cm debelim u presjeku. Završavali su se savijenom petljom ili raskucanim probušenim krajevima koji su se gotovo uvijek međusobno dodirivali,
• Kalotasta kapa ukrašena jednim većim dugmetom sa šiljkom postavljenim na tjemenu i četiri takva dijametralno smještena sa strane.
• Kalotasta kapa ukrašena jednim većim dugmetom sa šiljkom postavljenim na potiljku, ispod kojeg vise četiri bronzana privjeska štapićastog oblika.
• Kalotaste kape varijante C, tj. kape ukrašene našivenim dugmetima i nizom ispletenih lančića na donjem rubu,
• Konična oglavlja bez resa, izrađena od tanjeg bronzanog lima trapezoidnog oblika savijena tako da joj se krajevi dodiruju, a skupa ih držala vrpca koja je bila provučena kroz male, okrugle otvore pri vrhu i dnu ploče ili zakovice koje su se s naličja pričvršćivale na malu pločicu. Čitava površina ukrašavala se iskucanim geometrijskim ornamentima.

Prema jednoj teoriji, japodska kapa davni je predak poznate ličke kape (crvena kapa).

Ogrlice

Ogrlice su masivni i živopisni nakit, u nekoliko varijanti, u zavisnosti od materijala:

• ogrlice od zrna jantara
• ogrlice od staklenih perli (perli od staklene mase)
• bronzane ogrlice tj. lančići sačinjene od niza bronzanih alkica ili nekih drugih bronzanih oblika, kombinacije više materijala.

Postoji i razlika u oblicima zrna (okrugli, ovalnih i plosnjati). Boje najviše variraju kod staklenih perli koje znaju biti sive, žute, plave itd. Na zrnima od jantara ponekad su nađeni razni urezani ornamenati. Ogrlice su domaći proizvod japodskih radionica.

Narukvice i nanogvice

Pronađene narukvice u grobovima faze 2 dijele se na dva tipa. Prvi tip su otvorene narukvice s krajevima savijenim u petlju (pojavljuje se u smiljanskim grobovima 11 i 13.). Izrađene su od deblje bronzane žice okruglog, neki put četvrtastog presjeka, a često su lijevane. Uglavnom su neukrašene ili rijetko sa urezanim geometrijskim motivima, što je ornament karakterističan za HaB drugu fazu japodske kulture. U slučaju nanogvica, kako bi se fiksirale, međusobno su karike bile povezane vrpcom od tkanine ili kože koja se provlačila kroz petlje na njihovim krajevima. Drugi su tip spiralne narukvice izrađene od uske trake bronzanog lima ili bronzane žice okruglog presjeka, savijene u nekoliko navoja. Pronađene su u kompoljskim grobovima i smiljanskom grobu 15. Ovaj je tip narukvica većinom neukrašen, a u upotrebi su već od bronzanog doba.

Pektorale

Solarna simbolika materijalizirana je kroz metalne bronzane pločicama, kao oznaka statusa (pektorali - kompozitni privjesci). S obzirom na vjerojatnu ulogu akustike u kultnim aktivnostima takav nakit sastavljen je od više dijelova. Na sredini gornjeg ruba pločice izlivena je kružna alka za pričvršćivanje, dok je na donjem izliveno pet alki za privjeske koji su pri kretanju nosioca proizvodili zveckajuće zvukove, što se može pretpostaviti i za kape i oglavlja sa privjescima. Pektorale su nosile na prsima osobe koje su uživale status prvaka unutar svoje zajednice. Ukrašavane su supostravljenim glavama konja ili ptica. Raširenost kompozicija s vodenim pticama, kao solarne simbolike (promjena godišnjih doba, obnova vegetacije), na prostoru od srednje Evrope do Sredozemlja, predstavlja pojavu koja nadilazi plemenske i regionalne okvire te je jedan od najstarijih oblika religijskog vjerovanja koji povezuje srednjoevropsko i mediteransko kulturno naslijeđe.

Sljepoočničarke

Ovaj naziv koristi se za dva metalna ukrasa u ravnini sljepoočnica obješena na traci oko glave. Kasnije su se nosila oglavlja od bronzanog lima ukrašenog iskucanim ornamentima.

Privjesci

Pojavljuju se u različitim oblicima: štapići, ptice, konji, delfini. Visili su na malim lančićima, zveckali su i svjetlucali pri svakom koraku i time, po vjerovanju Japoda, tjerali zle duhove.

Okovi za pojaseve

Česta su pojava u japodskim grobovima od HaC faze. Svi imaju pravougaoni oblik, uglavnom ukrašeni sa urezanim geometrijskim ornamentima.

Ornament

Pored same forme, ornament je osnovno sredstvo izražavanja ove primjenjene umjetnosti. Kod Japoda se razlikuju dvije vrste ornamenta.

Plastična dekoracija ostvarena preciznim udarcima iznutra na površini bronzanog lima.

Druga komponenta uključuje ukrase ostvarene finim urezivanjem tankih linija u površinu bronzanih predmeta. U ranom periodu razvoja japodske umjetnosti obe komponente karakterizira stroga geometrija; sve je svedeno na jednostavne, apstraktne geometrijske forme - krug, trougao, pravougaonik, trapez. Realizam u ornamentima pojaviti će se u željeznom dobu.