Jakobinska diktatura

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Karikatura iz XVII. vijeka koja prikazuje Robespierrea kako giljotinira i samog egzekutora, nakon što je već giljotinirao cijelu Francusku.

Jakobinska diktatura, znana još i kao Jakobinska strahovlada, odnosno Jakobinski teror (francuski: la Terreur) je naziv za razdoblje Francuske revolucije kojeg su karakterizirale arbitrarna vladavina i masovne egzekucije počinjene od strane revolucionara. Historiografi nisu složni oko samog početka Jakobinske diktature — jedni navode kako je početak iste označilo osnivanje Revolucionarnog tribunala u ožujku 1793., dok drugi za početak uzimaju Septembarske masakre 1792. godine. U pozadini terora ležala je politička borba dvaju najmoćnijih frakcija — umjerenih žirondinaca i radikalnih jakobinaca — a obilježena je masovnim pogubljenjima "neprijatelja revolucije". Ukupan broj žrtava broji se u desecima tisuća — 16,594 osobe su giljotinirane (od kojih 2,639 u Parizu), a dodatnih 25,000 je ubijeno u sumarnim egzekucijama.

Giljotina (koja je dobila nadimak "Nacionalna oštrica") postala je simbol revolucionarne borbe, a njezin značaj ojačala je serija egzekucija, među kojima i one kralja Louisa XVI i kraljice Marie Antoinette, brojnih žirondinaca, Louisa Philippea II od Orléansa, Madame Roland i slavnog kemičara Antoinea Lavoisiera. Tokom 1794. godine, Francuska je bila meta brojnih zavjera što stranih, što domaćih neprijatelja. U samoj zemlji, revoluciji se protivilo francusko plemstvo, koje je nakon revolucije izgubilo sve privilegije. Reakcionarna Rimokatolička crkva činila je sve kako bi diskreditirala revoluciju, koja je ukinula svećenićke privilegije i od istih učinila državne službenike koji su morali polagati prisegu lojalnosti narodu, kako je propisano u Constitution civile du clergé. Uz sve to, Prva Francuska Republika je bila upletena u niz ratova s drugim zemljama koje su imale za cilj spriječiti širenje revolucije izvan Francuske.

Širenje građanskog rata i uspjesi francuskih protivnika samo su produbili političku krizu i zaoštrili već dovoljno snažan sukob između žirondinaca i jakobinaca. Potonji su se, nakon nekog vremena, uspjeli grupirati u parlamentrarni klub montanjara te su uživali podršku pariških građana. Francuska vlada ubrzo je utemeljila Komitet javnoga spasa, koji je svoj konačni oblik dobio tokom rujna 1793. godine, kako bi se obračunao s internim i vanjskim konfliktima.

Kroz rad Revolucionarnog tribunala, predvodnici terora su uvelike zlouporabljivali svoje ovlasti i na taj način eliminirali brojne interne i eksterne protivnike. Represija je svoj vrhunac doživjela u lipnju i srpnju 1794. godine, što je znano kao la Grande Terreur, a završila je 28. srpnja 1794. godine nakon uspješne Termidorske revolucije, koja je svrgnula jakobince i ukinula Komitet javnoga spasa. Preživjeli vođe jakobinaca, poput Robespierra i Saint-Justa, pogubljeni su.