Ion Perdicaris

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Ion Perdicaris (grč. Ίων Περδικάρης; fonetski: Ion Perdikaris; 1840 - 1925) bio je američko-grčki pustolov, poslovni čovjek i plejboj, najpoznatiji po sudjelovanju u dramatičnim događajima 1904. godine, koji su po njemu dobili ime Perdicarisov incident.

Njegov otac Grigorios (Gregory) Perdicaris je bio rodom iz Atene te se doselio u Južnu Karolinu i oženio za pripadnicu jedne od tamošnjih najbogatijih porodica. Godine 1846. se preselio u Trenton u New Jerseyu i osnovao plinarsko poduzeće. Sin Ion se nakon izbijanja građanskog rata formalno odrekao američkog državljanstva i preuzeo grčko kako bi izbjegao konfiskaciju porodične imovine u Južnoj Karolini od strane konfederalnih (južnjačkih) vlasti.

Ion Perdicaris se poslije doselio u Tanger, gdje je otvorio zoološki vrt specijaliziran za rijetke ptice. Tamo je 1871. godine upoznao Ellen Varley, suprugu poznatog britanskog inženjera i izumitelja C. F. Varleya. Sa njom je započeo preljubničku vezu, koja je izazvala veliki skandal, a potom i razvod. Perdicaris se sa Ellen oženio i nastavio živjeti u Tangeru sa njihove dvoje djece. Povremeno je pisao i objavljivao knjige na temu života u Maroku.

18. maja 1904. su Perdicarosvu porodicu napali odmetnici u službi pobunjenog berberskog vođe Ahmeda al-Raisulija; Ion i njegov posinak Cromwell su oteti i uzeti za taoce. Al-Raisuli je za njihovo puštanje na slobodu od tadašnjeg marokanskog sultana Abdelaziza zatražio 70.000 američkih dolara otkupnine i kontrolu nad dvije pokrajine. Kada je vijest o otmici došla do tadašnjeg predsjednika Theodorea Roosevelta, on je, kako bi osigurao puštanje Perdicarisa kao američkog državljanina i natjerao sultana da ispuni otmičareve uvjete, naredio slanje mornaričke eskadre i malog odreda marinaca u Maroko. Taj je potez izazvao napetosti u odnosima sa Francuskom koja je pojačala vlastite trupe u Maroku, ali su Francuzi, kako bi izbjegli mogući sukob, diplomatskim putem ishodili od sultana da 21. juna ispuni al-Raisulijeve zahtjeve. Nakon toga su Perdicaris i njegov posinak pušteni. Roosevelt je cijeli incident vješto iskoristio u propagandne svrhe tokom Republikanske nacionalne konvencije i izbora koje je glatko dobio.

Perdicaris se tokom zarobljeništva sprijateljio sa svojim otmičarem, te su njegova svjedočanstva u američkoj, a kasnije i u zapadnoj javnosti stvorio romantičnu predodžbu al-Raisulija kao plemenitog borca za slobodu. Godine 1933. je, pak, američki historičar Tyler Dennett, u svojoj biografskoj knjizi o Rooseveltovom državnom sekretaru Johna Haya otkrio da Perdicaris uopće nije bio američki državljanin, odnosno da spektakularna demonstracija sile nije imala stvarnog povoda.

Perdicarisov incident je 1975. godine iskorišten kao predložak hollywoodskog filma Vjetar i lav, u kome su mnogi detalji promijenjeni, pa je tako Perdicaris od 64-godišnjeg muškarca pretvoren u mladu ženu po imenu Elen Perdicari, koju je tumačila Candice Bergen.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]