Institut za fiziku u Zagrebu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Južna fasada krajem 1960-ih
Ulaz krajem 1960-ih

Institut za fiziku u Zagrebu javni je institut za naučna istraživanja u teoretskoj i eksperimentalnoj fizici čvrstog stanja, fizici površina, statističkoj fizici, biološkoj fizici, atomskoj i molekulskoj fizici i fizici plazme.[1] Institut se nalazi na Bijeničkoj cesti 46.

Institut je osnovan kao dio Sveučilišta u Zagrebu na temelju mišljenja Savjeta za naučni rad SR Hrvatske i odluke Sveučilišnog vijeća koju je 9. veljače 1960. potvrdio Sveučilišni savjet. Planirano je da se istraživanja na Institutu odvijaju u tijesnoj suradnji s Institutom Ruđer Bošković, uz znanstvenu komplementarnost, što je poslije pet godina i formalizirano osnivanjem Zajednice instituta prirodnih nauka SR Hrvatske. Težište rada stavljeno je na fiziku čvrstoga stanja, a u manjoj mjeri i na fiziku izboja u plinovima. Institut se sastoji od tri povezana paviljona, sagrađena u blizini Instituta Ruđer Bošković na zemljištu koje je bilo predviđeno za Prirodoslovno-matematički fakultet, prema projektu Arhitektonskog biroa Centar 51 pod vodstvom Kazimira Ostrogovića. Institut u osnivanju opremljen je vrijednim uređajima, dijelom nabavljenim u inozemstvu, a dijelom izrađenim u Jugoslaviji. Istraživanja su posvećena fizici metala i poluvodiča te spektroskopiji za određivanje vjerojatnosti prijelaza u plinovima. S Tvornicom poluvodiča Radioindustrije Zagreb (RIZ) sklopljen ugovor o suradnji i opremanju laboratorija skupom specijalnom opremom. Za potrebe obrazovanja mladih fizičara osnovani su studentski laboratoriji za fiziku čvrstog stanja, atomsku fiziku, nuklearnu fiziku, dozimetriju i zaštitu od zračenja, elektroniku i nuklearnu elektroniku u kojima su studenti mogli izrađivati i svoje diplomske, magistarske i doktorske radove. Primljene su i donacije UNESCO-a, Međunarodne atomske agencije iz Beča, francuske vlade...[2]

Promjenom Zakona o znanosti 1993. godine Institut postaje javni institut u vlasništvu Republike Hrvatske, a službeno mijenja ime iz Institut za fiziku Sveučilišta (IFS) u Institut za fiziku (IF) promjenom statuta 1997. godine.[3] Institutom upravljaju upravno vijeće, ravnatelj i znanstveno vijeće, a ocjenjuje ga međunarodni znanstveni savjet.[4]

Znanstvenici[uredi | uredi kod]

Na Institutu je stalno zaposleno oko 40 znanstvenika u raznim znanstvenim zvanjima. Najcitiraniji znanstvenici potekli s Instituta[5] s više od 1500 citata tijekom karijere prema podacima dostupnim u Googleovoj bazi Scholar, uz stanje u augustu 2023. godine:

  • Babić, Emil (3300)
  • Barišić, Osor (1700)
  • Barišić, Slaven (2500)
  • Batistić, Ivo (2000)
  • Biljaković, Katica (2600)
  • Forro, Laszlo (37800)
  • Gumhalter, Branko (2700)
  • Hamzić, Amir (5100)

  • Kralj, Marko (2600)
  • Milat, Ognjen (1900)
  • Milošević, Slobodan (2600)
  • Milun, Milorad (3000)
  • Pervan, Petar (2800)
  • Petravić, Mladen (3000)
  • Pichler, Goran (4300)
  • Pletikosić, Ivo (3300)

  • Smontara, Ana (1600)
  • Šiber, Antonio (1800)
  • Šunjić, Marijan (2000)
  • Tomić, Silvia (2800)
  • Tutiš, Eduard (2500)
  • Vala, Tonica (9300)
  • Zlatić, Veljko (4100)

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „O Institutu”. ifs.hr. 13. prosinca 2009.. Arhivirano iz originala na datum 2009-12-13. Pristupljeno 2023-09-29. 
  2. Šidak, Jaroslav, ur. (1969.). „Institut za fiziku”. Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu. 
  3. „O Institutu”. ifs.hr. Pristupljeno 1. rujna 2023. 
  4. „Uprava”. ifs.hr. Pristupljeno 1. rujna 2023. 
  5. „Popis zaposlenika od osnutka Instituta za fiziku”. ifs.hr. Pristupljeno 15. kolovoza 2023.