Indigo djeca

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Commons-emblem-question.svg Ovom članku ili jednom njegovom dijelu nedostaju izvori.
Molimo vas da pomognete Wikipediji i dodate odgovarajuće izvore u članak.

Indigo djeca je pojam za osobe koje, prema vjerovanju New Age pokreta, imaju određene sposobnosti koje navodno pripadaju "višem evolucijskom stupnju čovječanstva". Vjeruje se da jako dobro shvaćaju ljude s kojima dolaze u kontakt. Također, takve osobe navodno imaju auru indigo boje.

Porijeklo pojma[uredi - уреди | uredi izvor]

Pojam indigo dijete prvi je put 1982. godine u svojoj knjizi "Understanding Your Life Through Color" uporabila Nancy Ann Tappe 1982, samoproglašeni sinestet i vidovnjak. Tvrdila je da ima sposobnost viđenja aure i da je krajem 70-ih počela primjećivati sve veći broj djece s "indigo aurom".

Ideju o "indigo djeci" popularizirali su Lee Carroll i Jan Tober, bračni par koji je 1998. godine izdao knjigu "The Indigo Children: The New Kids Have Arrived"

Tvrde da im je koncept rekao izvanzemaljac Kryon, kao i "izrazito važne informacije" tipa "Ljubav je najsnažnija sila u cijelom svemiru." Bračni par o Kryonu izbjegava razgovarati.

Karakteristike i vjerovanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Po New Age vjerovanjima, "indigo djeca" su vrlo osjetljiva, izrazito snažnog karaktera i snažnog osjećaja potrebe za promjenama u svijetu. Empatična su i mogu lako detektirati nečije misli, te ih prirodno privlače misteriji, spiritualnost, paranormalno i okultno, dok se u isto vrijeme protive autoritetu i podložnosti.

Neka vjerovanja smatraju da se "indigo djeca" često pogrešno dijagnosticiraju s ADHD-om, ADD-om ili OCD-om, pa čak i autizmom, te da postaju asocijalna ukoliko nisu blizu ostale "indigo djece". Također se vjeruje da su sklona depresijama i poremećajima sna kao što su nesanica ili noćne more.

Znanstvene kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema psihijatru Russelu Barkleyu, svjetskom stručnjaku za ADHD, New Age mora, da bi bio imalo ozbiljno shvaćen, podnijeti empirijske dokaze za postojanje "indigo djece" i "17 odlika" koje ih navodno krase, a koje su lako primjenjive na većinu ljudi većinu vremena. Propagandu naziva primjenom Forerovog efekta. Barkley je također izrazio zabrinutost što se djeca s problemom etiketiraju kao "indigo", što može rezultirati odgođenom medicinski ispravnom dijagnozom i medicinski ispravnim tretmanom koji djetetu može pomoći. Drugi su, ne tako obzirno, naglasili da se većina "odlika indigo djece" može prozaično interpretirati kao obična arogancija i sebični individualizam, što roditelji s New Age uvjerenjima ne žele prihvatiti, jer su uvjereni da je na snazi zavjera znanstvenika i liječnika, te da su njihova djeca posebna.

Također, jedno od komplementarnih racionalnih objašnjenja za takvo ponašanje djece jest činjenica da djecu sve više odgajaju mediji, te da su izložena iracionalnosti New Agea putem medija i roditelja. Djeca jednostavno imaju sve manje autoriteta zbog prezaposlenosti i stresa roditelja pa se smatraju superiornima. Sa stajališta psihologije čovjeka, shvatljivo je zbog čega se izvjestan dio roditelja buni. Represija nastaje zbog toga što smatraju da je dijete s dijagnozom "nesavršeno" i "oštećeno". Iako medicinske dijagnoze ne znače da je dijete mentalno poremećeno, roditeljima s New Age uvjerenjima to ništa ne znači, pa optužuju liječnike da vrše testove nad njihovom djecom (usporediti s paranojom i teorijom zavjere oko cijepljenja). Obrana racionalnog mišljenja je besmislena, jer obrana "onih zlostavljaju i eksperimentiraju nad djecom" izaziva represiju. Neznatna manjina roditelja će istražiti o čemu se radi u cijeloj "indigo" propagandi.

Nick Colangelo sa Sveučilišta u Iowi, profesor i specijalist za obrazovanje nadarene djece, izjavio je kako bi bilo bolje da prva knjiga o indigo djeci nikad nije objavljena, te da se taj "pokret uopće ne bavi djecom, ni bojom indigo. Bavi se odraslima koji se prave stručnjacima i koji zarađuju novac na knjigama, prezentacijama i video materijalu." [1]

Ni dječja psihologija ni psihijatrija ne priznaju ovaj navodni fenomen i svrstavaju ga pod pseudoznanost.

Edukacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Iako službene teorije odgoja djece, bazirane na indoktriniranoj znanosti, ne prihvaćaju New Age dogme o postojanju "indigo djece", stvorene su "alternativne edukativne skupine" koje odgajaju djecu izlažući ih raznim učenjima, posuđenih što iz istočnih dogmatskih sustava, što iz znanosti, najviše iz kvantne fizike.

Komercijalizacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema Lorie Anderson sa Skepticreport.com, poplava vjerovanja u "indigo djecu" donijela je značajan profit prodavačima i "savjetnicima" za "indigo djecu" povećanom prodajom knjiga, filmova i ostalog New Age materijala, kao i pojačanih donacija i govornih prezentacija.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Hyde, J (9. ožujka 2006.). "Little Boy Blue". Dallas Observer. Pristupljeno 15. 04. 2009..  Check date values in: |date=, |accessdate= (help)