Indigo djeca

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Indigo djeca je pojam za osobe koje, prema vjerovanju New Age pokreta, imaju određene sposobnosti koje navodno pripadaju "višem evolucijskom stupnju čovječanstva". Vjeruje se da jako dobro shvaćaju ljude s kojima dolaze u kontakt. Također, takve osobe navodno imaju auru indigo boje.[1]

Porijeklo pojma[uredi | uredi kod]

Pojam indigo dijete prvi je put 1982. godine u svojoj knjizi "Understanding Your Life Through Color" uporabila Nancy Ann Tappe 1982, samoproglašeni sinestet i vidovnjak.[2] Tvrdila je da ima sposobnost viđenja aure i da je krajem 70-ih počela primjećivati sve veći broj djece s "indigo aurom".

Ideju o "indigo djeci" popularizirali su Lee Carroll i Jan Tober, bračni par koji je 1998. godine izdao knjigu "The Indigo Children: The New Kids Have Arrived"

Tvrde da im je koncept rekao izvanzemaljac Kryon, kao i "izrazito važne informacije" tipa "Ljubav je najsnažnija sila u cijelom svemiru." Bračni par o Kryonu izbjegava razgovarati.

Karakteristike i vjerovanja[uredi | uredi kod]

Po New Age vjerovanjima, "indigo djeca" su vrlo osjetljiva, izrazito snažnog karaktera i snažnog osjećaja potrebe za promjenama u svijetu. Empatična su i mogu lako detektirati nečije misli, te ih prirodno privlače misteriji, spiritualnost, paranormalno i okultno, dok se u isto vrijeme protive autoritetu i podložnosti.

Neka vjerovanja smatraju da se "indigo djeca" često pogrešno dijagnosticiraju s ADHD-om, ADD-om ili OCD-om, pa čak i autizmom, te da postaju asocijalna ukoliko nisu blizu ostale "indigo djece". Također se vjeruje da su sklona depresijama i poremećajima sna kao što su nesanica ili noćne more.[3]

Znanstvene kritike[uredi | uredi kod]

Prema psihijatru Russelu Barkleyu, svjetskom stručnjaku za ADHD, New Age mora, da bi bio imalo ozbiljno shvaćen, podnijeti empirijske dokaze za postojanje "indigo djece" i "17 odlika" koje ih navodno krase, a koje su lako primjenjive na većinu ljudi većinu vremena. Propagandu naziva primjenom Forerovog efekta. Barkley je također izrazio zabrinutost što se djeca s problemom etiketiraju kao "indigo", što može rezultirati odgođenom medicinski ispravnom dijagnozom i medicinski ispravnim tretmanom koji djetetu može pomoći. Drugi su, ne tako obzirno, naglasili da se većina "odlika indigo djece" može prozaično interpretirati kao obična arogancija i sebični individualizam, što roditelji s New Age uvjerenjima ne žele prihvatiti, jer su uvjereni da je na snazi zavjera znanstvenika i liječnika, te da su njihova djeca posebna.

Također, jedno od komplementarnih racionalnih objašnjenja za takvo ponašanje djece jest činjenica da djecu sve više odgajaju mediji, te da su izložena iracionalnosti New Agea putem medija i roditelja. Djeca jednostavno imaju sve manje autoriteta zbog prezaposlenosti i stresa roditelja pa se smatraju superiornima. Sa stajališta psihologije čovjeka, shvatljivo je zbog čega se izvjestan dio roditelja buni. Represija nastaje zbog toga što smatraju da je dijete s dijagnozom "nesavršeno" i "oštećeno". Iako medicinske dijagnoze ne znače da je dijete mentalno poremećeno, roditeljima s New Age uvjerenjima to ništa ne znači, pa optužuju liječnike da vrše testove nad njihovom djecom (usporediti s paranojom i teorijom zavjere oko cijepljenja). Obrana racionalnog mišljenja je besmislena, jer obrana "onih zlostavljaju i eksperimentiraju nad djecom" izaziva represiju. Neznatna manjina roditelja će istražiti o čemu se radi u cijeloj "indigo" propagandi.

Nick Colangelo sa Sveučilišta u Iowi, profesor i specijalist za obrazovanje nadarene djece, izjavio je kako bi bilo bolje da prva knjiga o indigo djeci nikad nije objavljena, te da se taj "pokret uopće ne bavi djecom, ni bojom indigo. Bavi se odraslima koji se prave stručnjacima i koji zarađuju novac na knjigama, prezentacijama i video materijalu." [4]

Ni dječja psihologija ni psihijatrija ne priznaju ovaj navodni fenomen i svrstavaju ga pod pseudoznanost.

Edukacija[uredi | uredi kod]

Iako službene teorije odgoja djece, bazirane na indoktriniranoj znanosti, ne prihvaćaju New Age dogme o postojanju "indigo djece", stvorene su "alternativne edukativne skupine" koje odgajaju djecu izlažući ih raznim učenjima, posuđenih što iz istočnih dogmatskih sustava, što iz znanosti, najviše iz kvantne fizike.

Komercijalizacija[uredi | uredi kod]

Prema Lorie Anderson sa Skepticreport.com, poplava vjerovanja u "indigo djecu" donijela je značajan profit prodavačima i "savjetnicima" za "indigo djecu" povećanom prodajom knjiga, filmova i ostalog New Age materijala, kao i pojačanih donacija i govornih prezentacija.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Božanska djeca – Tko su, odakle i zašto dolaze?”. atma.hr. 4. veljače 2022. 
  2. Savannah ThomasArrigo. „Indigo glow”. Arhivirano iz originala na datum 2006-07-02. Pristupljeno 2023-05-07. 
  3. [|FunkyMEM]. „INDIGO DJECA”. 
  4. Hyde, J (9. ožujka 2006.). „Little Boy Blue”. Dallas Observer. Pristupljeno 15. 04. 2009.