Jag är nyfiken – en film i gult

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice I Am Curious (Yellow))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Jag är nyfiken – en film i gult
RežijaVilgot Sjöman
ProducentGöran Lindgren (uncredited)
Lena Malmsjö
ScenarioVilgot Sjöman (uncredited)
UlogeVilgot Sjöman
Lena Nyman
Börje Ahlstedt
MuzikaBengt Ernryd (van špice)
FotografijaPeter Wester (van špice)
MontažaWic Kjellin (van špice)
StudioJanus Films
DistribucijaGrove Press
Datum(i) premijere
9. 10. 1967 (1967-10-09)
Trajanje122 min.
Zemlja Švedska
Jezikšvedski
Bruto prihod27,7 mil. $ (SAD/Švedska)
Kronologija
Prethodi: Sl(ij)edi:
Jag är nyfiken – en film i blått (1968)

Jag är nyfiken – en film i gult (sh. Ja sam radoznala - film u žutom) je švedski crno-bijeli igrani film snimljen 1967. godine u režiji Vilgota Sjömana poznat po kontroverzama koje je izazvao za tadašnje standarde nezapamćeno eksplicitnim prikazom seksualnosti, odnosno kao jedan od najpoznatijih odraza i pokretača seksualne revolucije u svjetskoj kinematografiji.

Po žanru je drama, a po strukturi predstavlja film u filmu. Okvirni zaplet predstavlja snimanje filma u kome Sjöman tumači fiktivnu verziju sebe, odnosno filmskog režisera koji održava ljubavnu vezu sa glumicom Lenom Nyman (koja također tumači fiktivnu verziju same sebe). Njen lik je, pak, angažiran za ulogu mlade djevojke Lene koja se bavi novinarstvom i ljevičarskim aktivizmom, ali i prakticira promiskuitetni životni stil koji uključuje ljubavnu vezu sa muškarcem po imenom Börje (čiji lik tumači Börje Ahlstedt), za koga se ispostavi da je pristaša desnice i oženjen. Film pored igranih sadrži i dokumentarne segmente, uključujući intervjue koje lik Lene vodi sa mladim socijaldemokratskim političarem (i budućim premijerom) Olofom Palmeom, sovjetskim pjesnikom Jevgenijem Jevtušenikom te američkim aktivistom Martinom Lutherom Kingom (snimljenim u vrijeme kada je zajedno sa Harryjem Belafonteom posjetio Švedsku).

Sjöman je film zamislio kao dio nastojanja da se svijetu pokaže kako u švedskoj kinematografiji postoji stilska i sadržajna alternativa Ingmaru Bergmanu i njegovim ostvarenjima. Jag är nyfiken je tako preuzeo montažne i druge tehnike, poput nelinearne naracije, karakteristične za francuski Novi val, ali i izrazito politički naboj, odnosno nastojanje da se u njemu sa ljevičarskih pozicija govori o aktualnim problemima Švedske i tadašnjeg svijeta. Publici je, međutim, daleko više u oči pala Sjömanova sklonost da razbija dotadašnje tabue koji su se ticali seksualnosti na filmu; u Jag är nyfiken se protagonistica ne samo pojavljuje gola, nego i u scenama u kojima simulira snošaj. Najviše je u oči upala scena u kojoj se prikazuju muške genitalije, a što se smatra prvim takvim slučajem u nekom modernom mainstream filmu, odnosno scena u kojoj protagonistica ljubi ljubavnikov, doduše ne-erektirani, penis.

Jag är nyfiken je zbog toga imao problema sa cenzurom u nizu država. Kada je, pak, sljedeće godine prikazan u SAD, izazvao je senzaciju, ali i brojne optužbe i sudske postupke zbog kršenja zakona o opscenosti. Oni su, pak, doveli do presuda Vrhovnog suda koji su omogućili da se u SAD dozvoli prikazivanje seksualno eksplicitnih sadržaja u kino-dvoranama, a što je nekoliko godina kasnije počeli koristiti tvorci još eksplicitnijih porno-filmova. Njegov "umjetnički" karakter je, pak, stvorio izgovor brojnim celebrityjima (kao što je popularni TV-voditelj Johnny Carson) da ga odu pogledati, a što je stvorilo presedan koji će sljedećih godina stvoriti fenomen poznat kao porno chic. Nakon toga je Jag är nyfiken ili I Am Yellow (sh. Ja sam žuta) postao predmetom brojnih referenci u američkoj popularnoj kulturi, odnosno svojevrsni eufemizam za "nepristojne" filmove.

Sjöman je, pak, sljedeće godine snimio nastavak pod naslovom Jag är nyfiken – en film i blått (sh. Ja sam radoznala - film u plavom) koji prikazuje događaje prije i poslije onih u Gult.

Uloge[uredi | uredi kod]

Uloge nenavedene na špici

Vanjske veze[uredi | uredi kod]