Hrvatska biskupska konferencija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Hrvatska biskupska konferencija je skupština biskupa Katoličke crkve sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Osnovana je od strane Svete stolice.

Istorija[uredi - уреди | uredi kôd]

Tokom 1991, nakon raspada SFRJ, Hrvatska je dobila državnu nezavisnost i samostalnost. Sveta stolica je priznala Republiku Hrvatsku kao samostalnu državu 13. januara 1992. godine. Nakon toga, hrvatski episkopat izradio je predlog za ustanovljenje Hrvatske biskupske konferencije.

Sveta stolica je dekretom od 15. maja 1993. godine utemeljila za katoličke biskupije na području Hrvatske — Hrvatsku biskupsku konferenciju (HBK) odobrivši njen statut.

Za prvog predsjednika HBK je izabran kardinal Franjo Kuharić, nadbiskup i metropolit zagrebački.

Status HBK obnovljen je 5. februara 2000. godine. Službu predsjednika Hrvatske biskupske konferencije u dva mandata (19972007) obavljao je kardinal Josip Bozanić, nadbiskup i metropolit zagrebački.

Na Plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije u Gospiću (oktobar 2007) za predsjednika HBK je izabran Marin Srakić, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki. Potpredsjednik je Marin Barišić, nadbiskup i metropolit splitsko-makarski.

Hrvatsku biskupsku konferenciju čini 14 biskupija i Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj. Biskupije su uključene u četiri metropolije: Đakovačko-osječku, Riječku, Splitsko-makarsku i Zagrebačku, dok je Zadarska nadbiskupija neposredno potčinjena Svetoj stolici.

Biskupi s područja Bosne i Hercegovine imaju svoju biskupsku konferenciju.

Hrvatska biskupska konferencija je punopravni član Savjeta biskupskih konferencija Evrope, a u Savjetu biskupskih konferencija Evropske unije ima status posmatrača.

Članovi[uredi - уреди | uredi kôd]


Umirovljeni hrvatski biskupi:

Vidi još[uredi - уреди | uredi kôd]

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi kôd]