Hrpelje
| Herpelje | |
|---|---|
 | |
| Karta: | Najdi.si, Geopedia.si |
| Nadmorska visina: | 498 m |
| Broj stanovnika: | 665 |
| Površina: | 5,42 km kv |
| Poštanski broj: | 6240 Kozina |
| Općina: | Hrpelje-Kozina |
| Pokrajina: | Primorska |
| Statistička regija: | Istarsko-kraška |
| Izvor: SURS, popis stanovništva 2002. | |
Hrpelje (slov., lokalmo: Herpelje) - Erpelle (tal. i Carpellano) je selo na julijskom Krasu na cesti Rijeka-Trst, sjedište Općine Hrpelje-Kozina (Primorska).
Geografija[uredi | uredi kod]
Hrpelje se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Ćićarije na spoju Berkina i tršćanskog Krasa, 4,1 km udaljeno od talijanske granice, a obuhvaća i područja nazvana Na Gorici i V Kantonu. Skupa sa Kozinom ima željeničku stanicu na pruzi Pivka - Istarska željeznica. Ovdje je bila i polazna stanica pruge za Trst koja je ukinuta 1959. Na toj trasi je danas atraktivna biciklistička i pješačka staza.
Na severozapadu su vrhovi Videž (664 m) i Polanšček (687 m), a na jugu je Hrpeljska gora, na zapadu visoravan Ravne, na istoku Podgrajsko-Matarsko podolje, obrubljeno sa Slavniškim pogorjem.
Klima[uredi | uredi kod]
Na sjeverozapadu je kraj otvoren pa je u Hrpelju puše jaka bura, a Hrpelje je od mora udaljeno jedva 20 km. Ljeta su vruća, a zime dosta hladne.
Povijest[uredi | uredi kod]
Kašteljer s obrambenim zidom postojalo je u željeno doba (japodsko-kelska kultura) što potvrđuju arheološki nalazi na putu Hrpelje-Rodik. U rimsko vrijeme Hrpelje je bilo odmorište na cesti kroz julijski Kras (Iulia carsia) Tergeste (Trst)-Tarsatica.
U prvim pisanim izvorima Hrpelje se prvi put spominje u sudskom sporu između vlasnika kaštela Fifenberga s tršćanskim biskupom zbog tri kuća u Hrpeljima, datiranom 28. aprila 1304. Selo je očito postojalo od ranije. 1600-1800 je Hrpelje bilo pod velikim uplivom Trsta. Pod Habsburgovcima je Trst rastao u jak trgovački i industrjski centar. Zato su Hrpeljci počeli zidati ledenice, pa su ljeti u Trstu prodavali led i to je bio njihov glavni način preživljavanja. U XVIII. st. je carica Marija Terezija uvedla popis stanovništva, nastambi i uvela zemljišni katastar pa od tada imamo pisane izvore o Hrpeljama.
Privreda[uredi | uredi kod]
U Hrpeljama je bila koninska i staklarska industrija, gdje su bili zaposleni skoro svi Hrpeljci. Po rušenju Jugoslavije te su dvije tvornice propale pa je stanovništvo moralo potražiti posao drugdje, najviše u okolnim mjestima. Danas se na jugozapadu gradi obrtno-industrijsku onu. U Hrpeljama je trenutno manja tvornica Pejo i razvija se pakara slastica. Poljoprivreda na žalost propada. Livade su zarasle, životinjske farme zatvorene. do sada skoro svi su zaposleni u Kopru ili u Sežani,
Zanimljivosti[uredi | uredi kod]
Legenda o nastanku imena Herpelje: Prije mnogo stoljeća neki njemački grof je namjerava obići Rijeku pa je zastao i u ovom selu. Mještani su se okupili da vide kočiju i pozdrave grofa. Kada su zagledali kočiju nekoliko ih jer uzviknulo: >Herr pelje!< Herr je na njemačkom gospodin, a peljati znači voziti (slov. i čakavski). Od tuda lokalno ime Herpelje, sloveniirano u Hrpelje
Miška Šoga i Robin Hood: Dobrila Tat - Prema predaji na Mišjoj Šogi (staro ime za Hrpeljsku goru) imao je svoj kaštel Dobrila Tat. On nije bio razbojnik, kako nas upućuje riječ »tat«. Legenda govori da je bio dobar i pošten čovjek koji je krao od pokvarenih i pretjerano bogatih trgovaca i ravnopravno dijelio seljacima. Za sebe je zadržao toliko da prehrani sebe i drugove. Trgovci su su strahovali od Dobrile Tata dok su ga seljaci voljeli iako ga nisu poznavali jer je krio svoje porijeklo. Kada je Dobrila Tat umr, se je izgubio svaki njegov trag. Priča se da je navečer bila utrda na gori, a ujutro je nestala. Što se dogodilo s Dobrilom Tatom ne zna se. Na Hrpeljskoj gori vide se gromače: hrpe kamenja i ostaci zidova, koji su bili najvjerojatnije zidovi utrde. Govori se da je Dobrila Tat dio plijena zakopao. Tada se masovno tražilo skrovište i kao našli škrinje srebrnjaka i zlatnika.
Pećina Hrpelje Kozina
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
Prema popisu stanovništva 2012. Hrpeljer je imalo 665 stanovnika