Howl's Moving Castle (film)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hauru no Ugoku Shiro

kino poster
Režija Hayao Miyazaki
Producent Toshio Suzuki
Scenario Diana Wynne Jones (roman)
Hayao Miyazaki (scenarij)
Uloge Chieko Baisho
Takuya Kimura
Akihiro Miwa
Muzika Joe Hisaishi
Fotografija Atsushi Okui
Montaža Takeshi Seyama
Studio Studio Ghibli
Distribucija Toho
Datum(i) premijere 5. IX 2004.
Trajanje 119 min.
Zemlja  Japan
Jezik japanski
Web stranica http://disney.go.com/disneypictures/castle/
Hauru no Ugoku Shiro na Internet Movie Database

Pokretni dvorac (jap. Hauru no Ugoku Shiro; eng. Howl's Moving Castle) je anime film fantastike iz 2004. koji je režirao Hayao Miyazaki. Temelji se na istoimenom romanu kojeg je napisala Diana Wynne Jones. Radnja se odvija oko 18-godišnje djevojke Sophie koja se zbog prokletstva pretvori u 90-godišnju ženu, te stoga krene prema pokretnom dvorcu kako bi se opet vratila natrag u prvobitno stanje. Producirao ga je studio Ghibli. Film je pobrao pohvale kritičara i publike.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

U nekoj izmišljenoj zemlji živi plaha i povučena mlada djevojka Sophie, koja radi u trgovini šešira svoje mame. Iako mlada, ona ne uživa u svojem životu, nema volje ni ambicija i zbog nekog razloga nema nikakve strasti za ičim. Jednog dana ju mladi čarobnjak Howl spasi od dva vojnika koji su je gnjavili, ali nestane bez traga. Te večeri Sophie u trgovini sretne razmaženu vješticu pustoši koja ju bez nekog očitog razloga pretvori u staricu. Probudivši se sutradan u svojem krevetu, sada stara Sophie iz srama pobjegne od svoje kuće i uputi se prema planini.

Tamo upadne u hodajući, pokretni dvorac i upozna vatreno biće Kalcifera, koji daje energiju motoru u dvorcu, te malog pomoćnika Markla. Oni rade upravo za čarobnjaka Howla, ali on nije prepoznao Sophie a ona mu zbog prokletstva ništa ne može reći. Ipak, on ju primi u svoj dvorac i ona odluči pospremiti neuredne sobe. U međuvremenu, u zemlji je izbio rat jer je nestao princ, pa je Howl pozvan da kao i svaki čarobnjak vrši svoju dužnost i pomogne svojoj domovini u ratu. No njega traži gđa. Suliman, njegova bivša profesorica, a on ju želi izbjegavati. Sophie pak primjeti da se počinje pomlađivati kada u nečemu otkrije privrženost.

Glavne uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Chieko Baisho - Sophie
  • Takuya Kimura - Hauru
  • Tatsuya Gashuin - Kalcifer
  • Ryunosuke Kamiki - Markl

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Roger Ebert, koji je prethodna dva anime ostvarenja Miyazakija ocjenio sa 4 od 4 zvijezde, ovom filmu dao samo 2,5 od 4 zvijezde te ga nije prepručio zaključivši da je izgubio strpljenje za priču:

"Iako film sadrži užitak i ideje bez prestanka te ima neospornog šarma, iako ga je divno gledati, iako ima Miyazakijevu vizualnu začudnost, to je razočarenje u usporedbi sa njegovim prethodnim ostvarenjima... Sophie, stara ili mlada, nikad baš potpuno ne razumije i nastanjuje ovaj svijet; za razliku od Kiki od dostavnog servisa ili Chihiro, junakinje Avanture male Chihiro, ona je više poput svjedokinje nego junakinje. Parade čudnih likova se pojavljuje na filmu, ali glavna radnja postaje nejasna, te, začudo za jedan Miyazakijev film, postajemo nestrpljivi prema spektaklu bez smisla. Ne mogu preporučiti film."[1]

U svojoj recenziji filma kritičar Kain na siteu Animeacademy.com je napisao:

"Primjetio sam donekle uznemirujuć trend kako se poznati redatelj Miyazaki bliži kraju svoje karijere; njegovi najnoviji anime filmovi su usredotočeni toliko snažno na veličanstvene scene elaboriranog vizualnog stila u sklopu šarenih boja da se često šire na račun uravnoteženog narativnog toka i tihih trenutaka... Iako je ovo sigurno veliki film studija Ghibi, nisam si mogao pomoći ne osjetiti da pokušava doseći toliko više nego što je u završnici ostvario. Pokušava žonglirati sa previše sastojaka pa mu povremeno neki dio ispadne. Možda je to problem Pokretnog dvorca, jer neki od najboljih animea uzimaju jednostavniji pristuo i rade unutar tih komponenti".[2]

Dean Šoša je filmu dao ocjenu pet:

"Osim što je briljantan animator, Miyazaki je i vrhunski pripovjedač. Njegov uzbudljiv i emocijama nabijen crtić o curi zarobljenoj u tijelu starice i njezinim prijateljima i neprijateljima, pogođenim sličnim kletvama, bit će bez sumnje simpatičan djeci, no bogati značenjski podtekst jednostavno traži odraslijega gledatelja."[3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]