Henrique I od Portugala

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Henrique I
Henriqueov portret
Portugalski kralj
Vladavina 1578. - 1580.
Krunidba 28. august 1578
Prethodnik Sebastião I
Nasljednik António (De facto Felipe II)
Dinastija Aviz
Otac Manuel I
Majka Maria od Aragona
Rođenje 31. januar 1512.
Lisabon, Portugal
Smrt 31. januar 1580.
Almeirim, Portugal
Pokop Mosteiro dos Jerónimos
Vjera Katolik

Henrique I (Lisabon, 31. januar 1512.- Almeirim, 31. januar 1580.) bio je prelat i na kraju života i kralj Portugala, koji je vladao kratko od 1578. do 80.[1]

Svo vrijeme njegove vladavine, protezalo se pitanje njegova nasljednika, koje je on svojom neodlučnošću doveo do neželjenih posljedica.

Biografija[uredi | uredi kod]

Henrique je rođen kao šesti po redu sin kralja Manuela I, pa je odabrao crkvenu karijeru, jer je znao da nema šanse da postane prestolonasljednik. Brzo je napredovao u crkvenoj hijerarhiji, od 1534. je nadbiskup Brage, nakon tog od 1540. Évore i od 1544. Lisabona, da bi 1545. postao kardinal.[1]

Jedno vrijeme bio je Glavni inkvizitor (Inquisitor Generalis) portugalska inkvizicije. Od mladosti je vjerni simpatizer Jezuita, kojima je pomogao da osnuju jezuitski kolegij u Évori 1558.[1]

Henrique je od 1562. do 1568. bio regent svom maloljetnom nećaku Sebastiãu (vladao 1557.-78). Kad je Sebastião poginuo u Bitci kod Ksar el-Kebira, ostarjeli Henrique je proglašen je kraljem.[1] Kako je čitav život proveo u celibatu nije imao nasljednika, a kako je bio i neodlučan nije odredio nikog za svog nasljednika, već je imnovao pet guvernera da budu regenti nakon njegove smrti. Njegova neodlučnost bila je voda na mlin Španjolskom kralju Felipeu II|, koji je po rodbinskoj liniji imao nasljedno pravo na portugalski tron.[1]

Kad je Henrique umro, regenti su odbili Felipea II, ali je on nakon osam mjeseci poslao vojsku na Portugal i tako preuzeo portugalski tron.[1]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Henry king of Portugal [1512-1580”] (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 6.03.2024. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]