Hatski jezik

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Hatski jezik
Države
govorenja:
Regije
govorenja:
Anatolija
Broj govornika: izumrli jezik
Rang:
Razredba: izolirani jezici
hatski
Službeni status
Služben u:
Regulatori:
Jezični kôd
ISO 639-1:
ISO 639-2:
SIL XHT
Vidi također: Jezik | Popis jezika

Hatski jezik (het. hattili) je jezik drevnih Hata, izumrli jezik koji se govorio u Anatoliji. Vrlo malo se zna o hatskom jeziku.

Izvori

[uredi | uredi kod]

Hatski je poznat po imenima i malom broju dvojezičnih hetitsko-hatskih tekstova koji su pronađeni. Od njih je najznačajniji Mjesečev bog koji je pao s neba. Jezik se zapisivao klinastim pismom, na isti način kao hetitski.

Osobine

[uredi | uredi kod]

Hatski je bio vjerojatno aglutinativni jezik. Poznato je svega nekoliko prefiksa i sufiksa s jednostavnim značenjima:

  • wa- (kolektivnu množina): wa-sapu "bogovi"
  • le- množina: le-pinu "djeca"
  • i- posvojnost: le-i-binu "njegova djeca"
  • -il pridjev muškog roda: Arinn-il "Arinnin"
  • -it pridjev ženskog roda: Arin-it "Arinnina"
  • -an, -un genitiv: takeha-un "lava" (takeha "lav")

Poznati rječnički fond uključuje npr.:

  • pinu "dijete"
  • sapu "bog"
  • Kašku "Mjesečev bog" (ime)
  • Wurušemu "Sunčeva božica" (ime)
  • hilamar "hram"

U hatskom postoji određen broj riječi koje imaju hurijske usporednice:

Jezik sigurno nije semitski niti indoeuropski. Dosta jezikoslovaca povezuje hatski sa sjeverozapadnim kavkaskim jezicima kao što su npr. adigejski i abhaski jezik. O tome ne postoji općenito slaganje među stručnjacima, pa se za sada jezik smatra izoliranim.

Povezano

[uredi | uredi kod]

U Wikipediji

[uredi | uredi kod]

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Дунаевская И. М. О структурном сходстве хаттского языка с языками северо-западного Кавказа. — Сборник в честь академика Н. А. Орбели. — М.-Л., 1960.
  • Камменхубер А. Хаттский язык // Древние языки Малой Азии. Сборник статей. Под редакцией И. М. Дьяконова и Вяч. Вс. Иванова. М.: «Прогресс», 1980.
  • Немировский, Александр Иосифович. Этруски. От мифа — к истории. М. 1980.
  • Ardzinba, Vladislav. (1974): Some Notes on the Typological Affinity Between Hattian and North-West Caucasian (Abkhazo-Adygian) Languages. In: «International Tagung der Keilschriftforscher der sozialistischen Länder», Budapest, 23.-25. April 1974. Zusammenfassung der Vorträge (Assyriologica 1), p. 10-15.
  • Chirikba, Viacheslav (1996): Common West Caucasian. The Reconstruction of its Phonological System and Parts of its Lexicon and Morphology. Leiden: CNWS Publications, 452 pp. [Chapter XI. The relation of West Caucasian to Hattic, p. 406—432].
  • Dunaevskaja, Irina. (1973): Bemerkungen zu einer neuen Darstellung altkleinasiatischer Sprachen. 2. Zum Hattischen. In: Orientalische Literaturzeitung 68, Leipzig, 1/2.
  • Girbal, Christian. (1986): Beiträge zur Grammatik des Hattischen (Europäische Hochschulschriften Reihe XXI, Bd. 50). Frankfurt am Main, Bern, New York: Verlag Peter Lang, V+201 pages.
  • Kammenhuber, Annelis (1969): Das Hattische. In: Handbuch der Orientalistik, Abteilung I, Bd II, Abschn. 1/2.
  • Klinger, Jörg. (1996): (StBoT 37) Untersuchungen zur Rekonstruktion der hattischen Kultschicht. Wiesbaden: Harrassowitz, xx+916 p.
  • Schuster, H.-S. (1974): Die Hattisch-Hethitischen Bilinguen. I. Einleitung, Texte und Kommentar. Teil 1. Leiden: E.J. Brill.
  • Soysal, Oğuz (2004): Hattischer Wortschatz in hethitischer Textüberlieferung, Leiden/Boston: Brill.
  • Taracha, P. (1995): Zum Stand der hattischen Studien: Möglisches und Unmöglisches in der Erforschung des Hattischen. In: Atti del II Congresso Internaziomale di Hittitologia a curo di Onofrio Carruba — Mauro Giorgieri — Clelia Mora. Studia mediterranea. 9. Gianni Iuculano Editore. Pavia, p. 351—358.

Eksterni linkovi =

[uredi | uredi kod]