Hanibalijan

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Flavije Hanibalijan (lat: Flavius Hannibalianus, ubijen septembra 337.), poznatiji samo kao Hanibalijan, je bio sinovac rimskog cara Konstantina Velikog i muž njegove ćerke Konstantine. Iako je imao važnu ulogu u Konstantinovim planovima, ubijen je 337. posle stričeve smrti u Konstantinopolju u pobuni vojnika.

Kralj Hanibalijan, na bronzanom novčiću iskovanom u Carigradu 336.-337. godine. Na reversu novca prikazana je personifikacija reke Eufrat čime se simbolično podvlače Hanibalijanove pretenzije na istoku.

Hanibalijan je bio sin Konstantinovog polubrata Flavija Dalmacija. Ime je dobio po Dalmacijevom bratu Hanibalijanu koji je umro kao dečak. Nakon što je preuzeo presto 306. godine, Konstantin je svoju polubraću i polusestre, potomke Konstancija Hlora i Teodore, ćerke cara Maksimijana, stavio pod nadzor. Dalmacijeva porodica je poslata u grad Tolosu u Galiji (danas Tuluz) gde su se verovatno rodili i Hanibalijan i njegov brat Dalmacije Mlađi. Poznato je da je obrazovanje dečaka povereno izvesnom retoru Eksuperiju.

Konstantin je 324. godine ujedinio čitavo Rimsko carstvo pod svojom vlašću, ali je 326. iz nepoznatih razloga pogubio svog sina cezara Krispa. Pošto je najstariji od preostale trojice Konstantinovih sinova, Konstantin II, imao jedva devet godina u to vreme. Car je doveo svoju polubraću i njihove porodice u Carigrad i poverio im po prvi put važne uloge u upravljanju carstvom. Konstantin je 335. godine proglasio Dalmacija za cezara, a Hanibalijana za kralja nad kraljevima pontskih plemena (Rex Regem et Ponticarum Gentium). Uz to, Hanibalijan je oženjen Konstantinom, ćerkom Konstantina i Fauste, svojom sestrom od strica. U to vreme, Konstantin Veliki je pripremao pohod na Persiju i moguće je da je Hanibalijana želeo da dovede na Sasanidski presto ili da ga proizvede u kralja istočnih krajeva koje bi oteo od Persijanaca.

Car Konstantin je umro 22. maja 337. godine, a već u septembru iste godine u Carigradu je izbila pobuna vojnika koji su zahtevali da presto pripadne isključivo Konstantinovim sinovima. Po svoj prilici pobunu je organizovao Konstancije II koji je u to vreme bio u prestonici. Vojnici su pobili sve Konstantinove muške srodnike uključujući i Hanibalijana, njegovog oca i brata.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • The Prosopography of the Later Roman Empire I: A.D. 260 - 395, Eds. A.H.M. Jones, J.R. Martindale, J. Morris, Cambridge 1971, str. 407.